U emisiji Hrvatskoga katoličkog radija "Novi valovi dobrote" urednice Željke Šemper u petak, 26. veljače, gostovala je Ljubica Pribanić, nedavno umirovljena profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Profesorica Ljubica Pribanić članica je upravnog odbora udruge Arka Korablja, voditeljica laičke vjerske udruge Suradnice Božje ljubavi i članica uredništva informativnog biltena Vicepostulatore bl. Marije Jule Ivanišević i četiriju susestara. U mirovinu je otišla s mjesta pročelnica odsjeka za oštećenje sluha koji zajedno s odsjekom za logopediju izvodi Sveučilišni diplomski i preddiplomski studij logopedije. Također je bila voditeljica laboratorija za istraživanje znakovnog jezika i kulturu gluhih. Isto tako, bila je i prodekanica za nastavu u dva mandata. Uza svu profesionalnu angažiranost posvećena je i svojoj obitelji.
“Imam šestero djece i zajedno sa suprugom smo njih nastojali podići uz podršku i šire obitelji, svekrve i mojih roditelja, tako da bih rekla, uz taj profesionalni dio i obiteljski život je važno mjesto u mom životu. Svjedočanstvo je to da se sve može kada se lijepo surađuje i ako imate dobru podršku u obitelji i ako možete u svakom danu odlučiti što je prioritet.”
“Godinama sam radila na Edukacijsko- rehabilitacijskom fakultetu. Moja uža specijalnost je bila bavljenje djecom i odraslima s oštećenjem sluha, odnosno sa gluhoćom ili nagluhoćom. Još detaljnije sam se bavila njihovim jezičnim razvojem, govorom, rehabilitacijom djece s oštećenjem sluha. Kada kažemo gluhoća i nagluhost onda tu mislimo na cijeli kontinuum različitih oštećenja i vrste oštećenja sluha, vremena i uzroka nastanka oštećenja. Mogu reći da sve više imamo nepoznatih uzroka oštećenja sluha kod novorođenčadi. Istaknula bih da već dvadesetak godina imamo probir novorođenčadi na oštećenje sluha što je jako dobro jer se vrlo rano mogu dobiti dijagnozu ako je dijete pozitivno odnosno ako ne odgovora na zvučne podražaje u toj ranoj dobi. Tada se vrlo rano može napraviti dijagnostika i krenuti u rehabilitaciju. To je značajno jer što se ranije krene u rehabilitacijske postupke to je veća vjerojatnost da će dijete usvojiti govorni jezik i govor”, istaknula je Ljubica Pribanić.
Znakovni jezik
“Istraživanja znakovnog jezika počela su 60-ih godina prošlog stoljeća u Americi kada su lingvisti vidjeli da postoje neke zakonitosti u znakovnom jeziku. Komunicira se dominantno rukama i izrazima lica i postoje itekako jasne zakonitosti u tom jeziku. Dakle, kao svaki govorni jezik tako i znakovni jezik sadrži sve lingvističke elemente ( fonetika, fonologija, morfologija, sintaksa, semantika) koju onda lingvisti istražuju u različitim znakovnim jezicima. Imali smo veliki petogodišnji projekt u istraživanju hrvatskog znakovnog jezika i na taj način je osnovan laboratorij za istraživanje znakovnog jezika gdje sada mlađe generacije nastoje raditi ta lingvistička istraživanja i gledati što je to u hrvatskom znakovnom jeziku specifično u odnosu na ostale znakovne jezike. Svaka zajednica je kao što je govorni jezik različit, tako su različiti znakovni jezici”, rekla je Pribanić.
“Prije dvadesetak godina mi smo se doselili Božjom providnošću u Granešinu gdje je samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi. Želja sestara bila je osnutak jedne laičke udruge koja bi promovirala i živjela karizmu Družbe. Takva udruga je osnovana kao laička udruga odnosno laičko vjerska zajednica pod nazivom Suradnici Božje ljubavi. Ja sam trenutno voditeljica te zajednice rukovodeći se upravo geslom utemeljiteljice Družbe “činiti dobro, darivati ljubav i voditi u Nebo” nastojimo kao suradnici živjeti tu riječ i moto. Povezali smo se i sa udrugom Betlehem pa povremeno s njima surađujemo.
” U svakom danu treba pronaći prioritete i razlikovati ono što je hitno od bitnoga. Ono što je hitno nije uvijek i bitno. Zaista mislim da ne bih mogla sve ovo ostvariti u bračnom i profesionalnom životu da u svakom danu nisam donosila odluku da razdvojim ono bitno i posvetim se tome, a ono hitno je moglo još malo pričekati”, zaključila je naša današnja gošća.