Borna Marinić i Ferenc Kovács

Kovács se prisjetio svog devetomjesečnog zarobljeništva tijekom Domovinskog rata nakon okupacije Vukovara. 18. studenog okupiran je veći dio grada Vukovara i Borova Naselja, a 19. studenog palo je područje Borova Naselja. I naš sugovornik bio je ondje te je toga i dana zarobljen.

“Ti dani bili su vrlo teški. Već 17.-og osjetili smo da nam se bliži kraj. U noći sa 17. na 18. praznili smo male podrume. Naime, u svakom podrumu bila je mala grupa ljudi koje smo vodili u centralno skladište Borova. Smatrali smo da što je više ljudi na okupu da je manja opasnost da ljudi nestanu.

Ne znam što smo pretpostavljali, ali znali smo da neće biti dobro. Moja supruga je bila sa mnom u trenutku zarobljeništva i razdvojili su nas. Devet mjeseci sam bio zarobljenik. Živio sam u Vukovaru te sam kasnije doznao da je moj najbolji prijatelj prije Domovinskog rata tražio da mi se skine glava. No to se nije dogodilo, ali uvijek sam se pitao zašto?”

U studenom 1991. Ferenc Kovács završio je u logoru Stajićevo.

“Ondje je bilo katastrofa. To su bile štale za krupnu stoku. Bili smo na betonu i prašini, u neljudskim uvjetima dana proveli, a vani minus 20, a nije bilo grijanja. Tek nakon četiri dana smo dobili deke.”

Prema riječima našeg sugovornika, Crveni križ izvršio je pritisak da ih se premjesti zbog sramotnih uvjeta zarobljeništva.

“U prosincu 1991. završio sam u Sremskoj Mitrovici nakon što nas je Crveni križ došao popisati i kad su vidjeli u kakvim smo neljudskim uvjetima zarobljeni. Na dan 22. prosinca završio sam u Sremskoj Mitrovici. Bili smo mjesec dana ondje kad je Republika Hrvatska dobila međunarodno priznanje.

Imali smo ilegalni tranzistorčić pa smo čuli kad je nas papa Ivan Pavao II. priznao. Tada sam rekao dečkima u sobi da je to putokaz da nas Europa sutra priznaje i tako je i bilo. Redovito su nas tukli, a na dan priznanje je mlaćenje bilo još jače. Ondje sam bio do kolovoza 1992.”, istaknuo je Ferenc Kovács.

Nadodao je kako ne postoje točne brojke o Mađarima koji su bili branitelji, ali prema Kovácsovoj procjeni 10 posto braniteljske populacije bili su Mađari.

“Do tih procjena došao sam na temelju podataka o zarobljeništvu. Naime, nas je u sobi bilo 135 zarobljenika, a od toga je bilo nas 13 Mađara u sobi. Preslikavajući tu sliku na cijelu Hrvatsku, možemo dobiti takve brojke.”

Kako je zaključio Kovács, teško mu je bilo vratiti se u svakodnevni život, ali u tome mu pomažu vjera i glazba.