Baka Marica Radočaj, iz mjesta Okešinec između Ivanićgrada i Popovače, ima 84 godine, gluhonijema je, slabo pokretna i uz sve to živi sama u trošnoj kućici. Svoje dane provodi u 12 kvadrata, a već nekoliko godina pomoć u hrani pruža joj župni Caritas iz Križa.

Zbog vrlo teških uvjeta kojima ne uspijeva zadovoljiti osnovne životne potrebe volonteri ovog Caritasa odlučili su obnoviti joj životni prostor.

„To je bilo derutno stanje, tapete iznad peći samo što se ne zapale”, rekla nam je voditeljica Caritasa.

Volonteri su u četiri dana intenzivnog rada odlijepili tapete, pogletali zidove, promijenili jedan prozor koji je bio u vrlo trošnom stanju, maknuli stari linoleum, okrečili zidove, oribali kuhinju te u 4 dana sve vratili natrag.

„To je jedan prelijepi osmijeh koji nikad neću zaboraviti”, ganuto nam svjedoči gospođa Slavica na pitanje kako je baka Marica reagirala na novouređeni životni prostor.

Dovoljno je samo vidjeti životnu upornost ove drage starice koja unatoč teškim životnim uvjetima i invalidnosti nastoji i dalje biti aktivna i samostalna u obavljanju svakodnevnih zadataka. Priključka za vodu nema, već samo bunar do kojega dolazi hodalicom. Tako dok si njome pomaže u kretanju nogom gura kantu s hranom kojom hrani kokice. Ako treba donijet će si i kantu drva, ne mora biti puna, no ona želi biti aktivna, ne želi samo sjediti bez obzira što je tako nemoćna. Ipak, radove je baka Marica samo promatrala i to s osmijehom na licu te uživala u društvu i smijehu volontera.

Sredstva za ovaj projekt osigurao je župnik župe Križ vlč. Božo Pinjuh i župljani koji pomažu i daruju Caritas kroz čitavu godinu kako bi mogao provoditi ovakve akcije, a sve je podržao i načelnik Općine Križ Marko Magdić.

Župni Caritas prije tri i pol godine osnovala je Slavica Gavran Tadić s prijateljicom, a danas broje 30 volontera, dok ih župnik financijski podržava u svim akcijama. Podsjetimo kako su u uskrsnom vremenu ove godine prodali 300 kutija kolača koje su župljanke ispekle i donijele u crkvu. Tim novcima nastoje ostvarivati akcije poput ove te nastavljati djela ljubavi.

Zajedničkim ručkom volonteri Caritasa s bakom Maricom Radočaj označili su kraj radova na uređenju njenog životnog prostora, ali i dalje je redovito posjećuju, čak štoviše, to je postala prava rutina.

“Kad baka zna da taj dan dolazimo, ona popodne ne spava već strpljivo čeka povirujući kroz prozor. A mi živimo jednostavno za taj dan kad ćemo otići kod nje, odnijeti joj hranu, obradovati je burekom, toplim obrokom, voćem, skuhati joj kavu i popiti je s njom, to je najveće veselje….”, govori gospođa Slavica i nastavlja:

„Dobrota je primijetiti bližnjega; ona se ne očituje samo u financijskoj pomoći. Ono što cijenim kod ove bake je da odem, zagrlim je, poljubim, jer ona to nema često puta u godini dana, onu toplu riječ razgovora… Čovjek može biti gladan, ali ako mu posvetiš ljubav, pažnju i toplu riječ bit će zadovoljan. Koliko god vremena imali, ako odvojimo 5 minuta za bližnjega dragi Bog to uvijek vrati. Ne dvostruko, nego stostruko.”