"Uvjeren sam da će ova generacija koju pratim pričati svojoj djeci što je Crkva, što je Isus Krist preko župe i župnika učinio za njih. Uvijek kažem svojim studentima da kad se nedjeljom nađu bilo gdje poslije mise, ako ih bude barem dvoje, neka se počaste, skupljaju račune do našeg ponovnog susreta, bilo u Tučepima bilo u Zagrebu, kad dođem dat ću im novac jer mi je važno da se oni kao Tučepljani druže i znaju da Crkva misli na njih jer oni su budućnost Crkve."
Dobrotom fra Nediljka Šabića, župnika župe svetog Antuna Padovanskog iz Tučepa, svake se godine, već trinaest godina za redom, u Zagrebu okupe studenti koji studiraju u glavnom gradu a iz mjesta su Tučepi. Kako je došao na ideju da jednom godišnje okupi sve studente iz mjesta Tučepi na večeri u Zagrebu fra Nediljko je ispričao u emisiji ‘Na valovima dobrote’ Hrvatskoga katoličkog radija.
„Ne radi se toliko o večeri koliko o druženju. A župnik je pastir i brine za ovce, za čitavo svoje stado, kad je i raspršeno širom Domovine i svijeta. Svake godine kad dolazim na svećenički tečaj u Zagreb pozovem sve studente na jedan religiozni čin i iza toga na druženje uz večeru. Tako se međusobno zbližavamo. Na te večere uvijek pozivamo ljude s vrha, iz politike ili iz poduzetništva, jer ovi nam susreti služe da upoznavanjem tih osoba mladi ljudi dođu i do radnog mjesta. Mislim da se 15 – 20 studenata kroz ovakve susrete zaposlilo u medicini, industriji ili turizmu. Isto tako organiziram susrete sa studentima u Zadru, Splitu i Mostaru. Dakle, ne brinem samo o Tučepskim studentima u Zagrebu nego ma gdje god oni studiraju. Različiti broj studenata se odaziva na susrete. Prije dvanaest godina bilo nas je na susretu četrdeset i dvoje. Otkad je studij u Zadru, Mostaru, Dubrovniku i Splitu nema više toliko studenata u Zagrebu. Trenutno ih je dvadeset i troje. Na ovogodišnji susret došlo je njih osamnaest. Prije sam pozivao biskupe, neke poznate svećenike, urednika Glasa Koncila, da odsluže misu, nekad sam je ja odslužio, a ponekad smo molili krunicu od Jelačić placa do Kamenitih vrata, tako da bude nešto vjersko jer susret je sa svećenikom. Nakon toga idemo na večeru na Kajzericu u restoran „Didov san”.”
Župnik ne samo da ih sve počasti večerom već, ako netko ne može doći spreman im je platiti i taksi, kako bi se svi studenti okupili jer mu je od novca važniji susret i okupljanje. To što okuplja svoje studente, što ih nahrani te večeri i spoji s potencijalnim poslodavcima fra Nediljku jako puno znači.
“Uvjeren sam da će ova generacija koju pratim pričati svojoj djeci što je Crkva, što je Isus Krist preko župe i župnika učinio za njih. Uvijek kažem svojim studentima da kad se nedjeljom nađu bilo gdje poslije mise, ako ih bude barem dvoje, neka se počaste, skupljaju račune do našeg ponovnog susreta, bilo u Tučepima bilo u Zagrebu, kad dođem dat ću im novac jer mi je važno da se oni kao Tučepljani druže i znaju da Crkva misli na njih jer oni su budućnost Crkve.”
Na kraju razgovora fra Nediljko Šabić je otkrio što je za njega dobrota:
„Dobrota je investirati sebe za siromaha, za potrebnoga. Stojte mi dobro i nasmijano osvajajte svijet s dobrotom i osmijehom.”
Jedan od nekadašnjih studenata iz Tučepa, sada liječnik u Zagrebu, Mario Vodanović prisjetio se prvog susreta Tučepskih studenata.
„Prvo me obuzela velika radost kad me fra Nediljko pozvao na prvi organizirani susret 24. siječnja 2007. godine. Taj dan dobro pamtim jer sam upravo tog dana polagao državni ispit pred komisijom na Ministarstvu zdravlja i na taj način dobio licencu za rad. I kad je taj veliki stres završio imao sam prigodu družiti se po prvi put sa studentima koji su u tom času bili nekoliko godina mlađi od mene i prenijeti im svoja iskustva studiranja u Zagrebu i sudjelovati na jednoj lijepoj večeri i kasnije druženju uz pjesmu i svirku. Fra Nediljko je 2006. godine došao za župnika u našu župu sv. Antuna Padovanskog u Tučepima i rodila mu se ideja o organiziranju susreta koji je već sljedeće godine organizirao za nas. Sudjelovao sam na svim susretima. Kad su mi se rodila djeca, Šimun Frano 2012., znao sam i s njime dolaziti, a ove godine je po prvi put bio i moj mlađi sin Matej koji ima godinu i tri mjeseca. Tako je na susretu sa Tučepskim studentima bila čitava moja obitelj. Prenosimo studentima naša iskustva, dajemo kontakte mlađim studentima i na neki se način s njima i upoznajemo jer veliki dio njih se i vrati u Tučepe i nastavi dolje raditi. Međutim, dio nas ostaje i u Zagrebu. Na taj način ostajemo povezani s mlađim generacijama da se ne osjećaju usamljenima i ako imaju bilo kakav problem ostavljamo im svoj kontakt da im možemo konkretno pomoći. Pomažemo i našem župniku u organiziranju ovih susreta. Večera je namijenjena studentima ali i mi stariji, koji živimo u Zagrebu i počeli smo s ovim susretima, rado se odazivamo da na taj način održavamo kontakt s našim rodnim mjestom da se ta veza ne ugasi.”
Budući da je gostovao u emisiji ‘Na valovima dobrote, pojasnio je što je za njega dobrota:
“Dobrota je staviti se u služenje Bogu, da se sve ono što čovjek u sebi najbolje posjeduje nesebično daje u služenju drugima koji su potrebni i vaše dobrote i pažnje. Dobrota je poput mora, nepresušan izvor, ne znamo ni početka ni kraja i moramo pustiti da teče u cilju služenja drugima.”
Na tradicionalnoj večeri s Tučepskim studentima u Zagrebu sudjelovao je i Mate Čobrnić, diplomirani inženjer elektrotehnike koji radi u Zagrebu.
„Angažiran sam bio na svim susretima. Moja uloga je bila povezivati Tučepske studente u Zagrebu i pripremiti susret. Svaki je susret na svoj način poseban, ali ono što je zajedničko svim susretima je povezivanje generacija, starijih i mlađih Tučepljana. Prvih godina ljudi su na to gledali s čuđenjem jer je to nešto novo, nije prije postojalo takvo druženje Tučepljana. S godinama je to postao tradicionalni susret i veselimo se svakom novom susretu. Na prvom susretu bio sam pred kraj studija.
Ta ideja okupljanja i druženja me zaintrigirala već pri prvom susretu i doživio sam je kao nešto jako pozitivno što stvara jače veze među Tučepskim studentima, pridonosi homogeniziranju nas Tučepljana tako da je u svakom slučaju to pozitivno.
I ljudi koji nisu rodom iz našeg mjesta prepoznaju tu dobru ideju i taj duh koji proizlazi iz takvih druženja.
Dobrota je davanje sebe za prave vrijednosti, za prave ciljeve, za opće potrebe. Dobrota je kad ne misliš na sebe već misliš više na dobro drugih.”