“Ideja je nastala još kad sam bio župni vikar u župi svetog Josipa Radnika u Belišću. Prenijela ju je jedna gospođa koja je rodom iz Poljske. U Poljskoj isto djeluje fra Medeni u župama samo ima drugačiji oblik ‘nove evangelizacije’. Tamo on prikuplja igračke za misije – dijete koje dobije na tjedan dana fra Medenog prikuplja u svojoj ulici igračke za misije. Mi smo u Belišću ulogu fra Medenog malo preokrenuli, i s dopuštenjem župnika fra Branka Janjića, pokrenuli smo fra Medenog koji će odlaziti u obitelj.

fra Medeni / Foto: Ivica Galeković

Fra Medeni je veliki plišani medo, visok preko jednog metra, obučen je u habit crne boje, jer mi smo franjevci trećoredci, pa onda nosimo crni habit, a tako i on. Habit je fra Medenom sašila jedna gospođa još u Belišću .”

Pojasnio je u emisiji ‘Na valovima dobrote’ Hrvatskog katoličkog radija župnik fra Marin dodajući kako se fra Medeni nalazi na dječjoj misi u 9:30 na za njega predviđenom mjestu. Djeca svake nedjelje dobiju pitanje koje se odnosi na evanđelje ili na neki dio mise. Odgovor, uz svoje ime prezime i adresu, trebaju napisati na papirić i staviti ga u košaricu prije početka mise.

“Tako fra Medeni odlazi u obitelj kako bi ona, a posebno to dijete, s fra Medenim molili. Jedan dan u tjednu, kad se dogovorimo jer želim da je čitava obitelj na okupu, dolazim im kao župnik u posjet. Zajedno se pomolimo i provedemo večer zajedno. Tada oni mogu pitati mene što žele, a također i ja njih. Ideja je jako prihvaćena u župi.”

Zanimalo nas je jesu li djeca pozorna na misi, kakva su pitanja na koja trebaju napisati odgovor, kad u stvari župnik postavlja pitanje svojim malim župljanima i koji je uzrast djece koju fra Medeni može posjetiti.

“Pitanje se postavlja na samom kraju mise, poslije župnih obavijesti. Pitanja se odnose na evanđelje te nedjelje, ono što bi oni mogli zapamtiti, i na neke događaje koji se odnose na župu – npr. koliko župa ima prvopričesnika a koliko krizmanika. Ponekad djeca traže pomoć roditelja u pisanju odgovora, a bilo je i upita upućenih župniku nakon mise kako bi doznali točan odgovor. Znao sam ih upućivati gdje će pronaći odgovor. Djeca su više krenula dolaziti na misu i pozorna su jer žele da im fra Medeni dođe u posjet na tjedan dana. Znaju i plakati ako nisu izvučeni da im fra Medeni dođe. U ubacivanju odgovora i izvlačenju sudjeluju predškolci i djeca do šestog razreda osnovne škole. Onaj koji ubaci odgovor, ako je izvućen, kroz ovu godinu nema više pravo sudjelovati dok god ne prođe taj krug djece koja žele ugostiti fra Medenoga.

Tako da oni koji su bili izvučeni tijekom 2019. nemaju neko vrijeme pravo na fra Medenog. Djeca koja su iz brojnijih obitelji imaju veću šansu da budu izvučena i da im fra Medeni dođe u posjet, jer svako od njih ubacuje svoj odgovor. Ako šest njih iz iste obitelji ubaci papiriće imaju veću šansu da budu izvučeni. Naravno da dijete koje je ubacilo odgovor želi da mu fra Medeni dođe, ali u tome je suglasna i obitelj koja također želi da im dođe njihov župnik i župni vikar. Dijete koje je izvučeno nakon mise uzima fra Medenog sa sobom i sljedeće ga nedjelje opet donosi na dječju misu. Već prije mise fra Medeni bude na svom mjestu. Do sada je fra Medeni, od nedjelje do nedjelje, bio gostom u dvadesetak obitelji.”

Kad župnik osobno posjeti obitelj u kojoj je tog tjedna boravio fra Medeni, prilikom posjete donese veliko pakiranje ‘Čokolina’ djetetu kao zahvalu što je fra Medenog čuvalo i molilo s njim, a pronađe se u župnikovom džepu i pokoja sitnica za odrasle članove obitelji.

“Nisam želio da jedini ulazak u obitelj bude Božićni blagoslov kojim se izvrši običaj i tradicija. Susreti omogućeni idejom fra Medenog su radosni, posebni, prijateljski i predivni. Po mojoj želji skoro uvijek su prisutni svi članovi obitelji. Obično susret potraje dva do dva i pol sata. Obitelj obično pripremi večeru na koju se rado odazovem.

Pamtim posebno jedan susret na koji su došli čak i baka i djed iz Petrinje. Došli su planirano tu večer da budu svi zajedno, kao malo šira obitelj, kad fra Medeni i župnik dođu u obitelj njihove djece i unučadi. Oni su se odmah poslije večere vraćali opet iz Gračana u Petrinju. To je jedno stvarno lijepo iskustvo.

Možda me obitelji tijekom mog mandata ovdje na župi, koji traje otprilike četiri godine, ne bi stigle pozvati u goste i ne bih ih upoznao. Želio sam da župa postane i obiteljsko lice Crkve, da župljani shvate da smo svi mi Crkva, da svi trebamo naviještati Kristovu radosnu vijest.”

Tijekom ljetnih mjeseci fra Medeni je bio na praznicima ali već u rujnu očekuju ga nove posjete obiteljima u kojima ga mališani nestrpljivo iščekuju. Na kraju godine župnik planira okupiti na duhovnu obnovu i svetu misu zahvalnicu sve obitelji koje je posjetio uz fra Medenog.

Upitan što je za njega dobrota župnik fra Marin je naglasio:

“Dobrota je kad u drugome uvijek tražimo nešto dobro. Jer ako želite tražiti loše u čovjeku možete pronaći odmah. Pitanje je koliko svi mi tražimo dobrotu u čovjeku, koliko vidimo dobrotu oko nas, dobrotu malih ljudi koji toliko toga čine u tajnosti prema drugima. Svoj život trebamo tako usmjeriti da to bude dobrota po uzoru na Isusa Krista – prolaziti zemljom čineći dobro kao što je On to činio. Po Njegovom uzoru možemo i mi činiti barem mali djelić dobra.”