Završeci su uvijek tužni, ali svim dobrim stvarima mora doći kraj, donosi Vatican News. Završetkom Svjetskog dana mladih završilo je jedno poglavlje, a mladi hodočasnici koji su proveli posljednjih šest dana u Lisabonu odlaze kući s obiljem iskustava koji će im pomoći oblikovati vlastite životne priče. Vratili su se obnovljeni nadom i ojačani vjerom.

Foto: Bárbara Vitória/ Mladi na ulicama Lisabona

Ljubav i nada

Ljubav i nada bile su u središtu poruka pape Franje ovih dana. Pozvao je mlade hodočasnike da se međusobno vole, da pomažu jedni drugima kad padnu, da se nikada ne prestanu dizati i da „jašu na valu“ života, podsjetivši da u Crkvi ima mjesta za svakoga nas. Tom prigodom je naveo 800.000 hodočasnika da ponavljaju tijekom Križnog puta u petak poslijepodne “Svi, svi, svi”. Ova utješna izjava došla je u trenutku susreta različitih priča. Mnogi od onih koji dolaze na Svjetski dan mladih zaštićeni su od brutalne stvarnosti rata, siromaštva, gladi, klimatskih katastrofa i nasilja u svim njegovim oblicima. Drugi se, međutim, svakodnevno suočavaju s destruktivnom stvarnošću. U Lisabonu su se ta dva svijeta susrela, ispreplela i postala jedno. Kakva važna lekcija koju treba naučiti u mladosti: upoznati i zavoljeti nekoga tko vam se na prvi pogled čini toliko drugačijim – izgleda, oblači se, govori, jede i razmišlja na drugačiji način. Ova nova prijateljstva pomogla su mnogim mladim hodočasnicima da shvate da među svim tim razlikama ipak nema razlike.

Kakva važna lekcija koju treba naučiti u mladosti: upoznati i zavoljeti nekoga tko vam se na prvi pogled čini toliko drugačijim – izgleda, oblači se, govori, jede i razmišlja na drugačiji način.

Ulice svijeta

Papa Franjo donio je jedinstvo na ulice Lisabona kada su ulice Lisabona bile ulice svijeta. Imati 800.000 mladih ljudi, a pri tome sjediti u tišini, liti suze, izražavajući onaj osjećaj “on mi se stvarno obraća izravno”, u takvoj gomili. Radovali su se svakoj sekundi prisutnosti pape Franje. Probudili su se rano u nedjelju ujutro – posljednje jutro – i sjedili su, strpljivo, čekajući da on stigne na posljednju svetu Misu Svjetskog dana mladih. Tog posljednjeg jutra on je, kao i hodočasnici, sigurno bio umoran, ali je bio sretan,  kao i u svakoj prigodi i svakom susretu. Stvarno se činilo da ne postoji drugo mjesto gdje bi on radije bio, a mladi su to osjetili, osjetili su do srži i to je najveći iskaz ljubavi. Iako je ovo poglavlje završilo, završilo je pozivom, pozivom na dva mjesta za dva događaja.  Jubilarna godina 2025. u Rimu i Svjetski dan mladih u Seulu, Južnoj Koreji, 2027.

Foto: Bárbara Vitória/ Mladi na ulicama Lisabona