Na prethodne Susrete hrvatske katoličke mladeži gledala sam isključivo kao ona koja je bila sudionica istih i ne sluteći da ću se jednog dana vratiti u nekoj drugoj ulozi, ulozi novinarke. Kada smo ujutro krenuli prema Gospiću promišljala sam o svim prethodnim susretima na koje sam išla s nekom od župa. Od dvanaest susreta sudjelovala sam na njih šest i zaista sam zahvalna na svakom susretu na kojim sam sudjelovala. Nakon što je prošlo nekoliko godina od zadnjeg susreta na kojem sam sudjelovala, a bio je to susret u Vukovaru mogu posvjedočiti da sam sa svakog ponijela jedno malo sjeme koje je u svoje vrijeme donosilo ili će tek donijeti plodove.

Po dolasku u Gospić zanimljivo je bilo promatrati organizatore kako koriste svaku sekundu da dovrše sve zacrtane ideje i planove. Malo po malo pristizali su mladih sa svih strana Lijepe Naše i šire. Rekla bih da se u zraku osjećalo ono ‘jedva čekanje‘ da program započne.

Malo po malo pristizali su mladih sa svih strana Lijepe Naše i šire. Rekla bih da se u zraku osjećalo ono ‘jedva čekanje‘ da program započne.

Dok smo hodali gradom vidjeli smo ozarena lica domaćina koji su s radošću dočekali ovaj dan. U parku smo Matija i ja susreli djeda Milu i baku Mariju koji su s nama podijelili radost zbog susreta koji se održava u njihovom gradu i izrazili tugu što je Gospić iz godine u godinu sve prazniji i prazniji. Oboje su izrazili nadu u neka bolja vremena i želju da se mladi počnu vraćati u Gospić kako bi grad oživio tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme ovakvih susreta. Složili smo se kako nam je drago bilo što smo sreli baš njih i što smo mogli s njima barem na trenutak razgovarati. Uvijek je lijepo susresti one koji odišu mudrošću, ljubavlju i nadom.

Fra Josip Mioč i Ivana Markić/Foto: Matija Đudarić

Gradom su zavladali mladi koji su pronosili osmijeh, radost, pjesmu i vedrinu. Osjetila se ljepota zajedništva, snaga zagrljaja i stiska ruke.

Ali, mladosti – mi biramo, mi donosimo odluku – kojoj ćemo ptici dopustiti da nam sagradi gnijezdo na glavi, da se useli u srce.

Snažno su odjeknule riječi predsjednika Odbora HBK-a za mlade šibenskog biskupa Tomislava Rogića upućene na misi mladima: “Sve što ti srce poželi, sve želje koje se pred tvojim očima pojave – podvrgni sudu prolaznosti, sjeti se prolaznosti i sjeti se tko je iznad svega toga – Bog jedini! Sve stavi pred njega da jasnije vidiš što će doista usrećiti tvoje srce, dane tvoje mladosti ispuniti pravim životom i radošću. Želje i misli su kao ptice koje nam lete nad glavama i ne možemo zabraniti koja će nam proletjeti iznad glave. Ali, mladosti – mi biramo, mi donosimo odluku – kojoj ćemo ptici dopustiti da nam sagradi gnijezdo na glavi, da se useli u srce”. Osobno su mi ove riječi snažno odjeknule u srcu, a vjerujem i svim ostalim sudionicima. Sigurna sam da je Gospodin obilno sijao u srca prisutnih i da će plodovi malo po malo dolaziti.

I zaista sam se po tko zna koji put uvjerila da su mladi naša snaga, oni si oni koji lete visoko, lete za Gospodina i s Gospodinom.

Sigurna sam da je Gospodin obilno sijao u srce i da će plodovi malo po malo dolaziti.

Bilo je ovo jedno drugačije iskustvo, ali posebno na svoj način, iskustvo koje mi je tko zna koji put potvrdilo da Božje misli nisu moje misli i moji putovi nisu njegovi jer nikada nisam zamišljala da ću se jednoga dana na susrete vratiti u ovakvoj ulozi. Naglasila bih da ni na jedan trenutak nisam osjećala susret kao nekakav posao nego kao priliku za osobni rast i susret s mnoštvom dragih ljudi.

Radio sam, ali i upijao sve ono što je i meni potrebno u daljnjoj izgradnji vjere.

Biskup Vlado Košić, Matija Đudarić i biskup Milan Zgrablić/Foto: Ivana Markić

A na tom tragu je i Matija koji dodaje: “Iako sam na ovom Susretu bio u ulozi novinara, a ne hodočasnika kao većina sudionika, zabavio sam se i provodio kao da nisam bio na radnom zadatku. Mnoštvo poznatih lica, pristupačnost domaćina i jednostavnost biskupa olakšali su kako poslovnu, tako i osobnu dimenziju iskustva SHKM-a. Radio sam, ali i upijao sve ono što je i meni potrebno u daljnjoj izgradnji vjere”.

Do idućeg susreta prebirimo u srcu sve ono što smo primili i ponijeli s 12. Susreta hrvatske katoličke mladeži. Vidimo se u Požegi!