Popularna franšiza The Avengers (Osvetnici) koja se odvija u takozvanom Marvelom filmskom svemiru ekranizirala je Thanosa, jednog od najkompleksnijih negativaca unutar filmova o superjunacima. Portal Aleteia prenosi kako bi nam sv. Augustin mogao objasniti Thanosova zlodjela.

Thanos sam sebe ne smatra negativcem, već smatra kako je prenaseljenost ono što zaista uništava svemir jer utječe na savršenu ravnotežu, a on je jedini koji se može nositi s tim. Gledajući Thanosa u filmu Osvetnici: Završnica možemo primijetiti odraz Augustinova učenja o prirodi zla. Prema svetom Augustinu zlo nije zapravo nešto što postoji. Jedino Bog može stvarati, a s obzirom na to da je On savršeno dobar ne bi stvarao namjerno zlo jer ako bi stvarao namjerno zlo tada ne bi bio savršeno dobar. Osim toga, zlo ne može doći od Sotone jer Sotona nema moć stvaranja.

Dakle, zlo ne postoji kao nešto što jest nego je ono, prema Augustinu, korupcija vrlina i darova koje nam je Bog dao. A takva korupcija dolazi od nas samih.

„Jer zlo nema pozitivnu prirodu ”, piše Augustin u Državi Božjoj; “Ali gubitak dobra je dobio ime ‘zlo.”

Kao što tama nije vrsta svjetla, nego njezina odsutnost, tako je zlo odsustvo dobra, djelomično ili potpuno. To nije stvar: to je vakuum u nečijoj duši.

Filmovi o superherojima nisu poznati po teološkoj jačini, ali s obzirom na to da se svi do jednoga intimno bore s problem zla možda bi trebali biti. Kroz te filmove možemo primijetiti koliko problematično i kompleksno zlo može biti. Većina zlikovaca koje susrećemo u tim filmovima čine zlo ili iz razloga koje oni same vide kao dobre ili zato što im nedostaje nešto dobro. U prvom filmu Avengers franšize, Lokijevi razlozi za osvajanjem Zemlje se na prvu čine vrlo jednostavni. Loki je rob zavisti usmjerene prema bratu Thoru i ponosa zbog kojeg želi da mu se svi klanjaju. Ali sva ta želja za moći i divljenjem proizlazi iz slađeg, jadnijeg izvora: njegove potrebe za ljubavlju i odobravanjem od svog prilično udaljenog oca Odina.

U filmu Osvetnici 2: Vladavina Utrona također vidimo različitu vrstu negativca.  “Žao mi je, znam da imate dobre nakane”, Ultron kaže Osvetnicima. „Jednostavno niste promislili do kraja. Želite zaštititi svijet, ali ne želite da se mijenja. Kako će se čovječanstvo spasiti ako mu nije dopušteno da … evolvira? ” I ovdje vidimo impuls da se čini dobro. Ali Ultronu nedostaje nešto što izokreće mogućnost dobra u zli oblik: savjest.

U Thanosovom slučaju, njegova želja da pomogne svemiru koji pati pretvara se u impuls za uništenjem polovice istog svemira

Popis se nastavlja. Adrian Toomes iz filma Spider-Man: Povratak kući okrenuo se zločinu jer je htio osigurati svoju obitelj. Erik Killmonger iz Crne pantere imao je legitimni problem s time kako je zapadni svijet dugo tretirao Afriku, ali se poslužio ubojstvom i pokoljem kako bi pokušao uravnotežiti stvari. Helmut Zero, štreberski antagonist iz filma Kapetan Amerika: Građanski rat, izgubio je čitavu obitelj tijekom događaja koji su se odvijali u Vladavini Ultrona. Njegova ljubav prema njima pretvorila se u mržnju prema Osvetnicima.

Marvel ponekad prikaže i zlikovce koji pokvareni do srži poput božanskog lika Dormammu, antagonista u filmu Doktor Strange. Međutim, čak i on potvrđuje Augustinovu tezu: beskrajno je gladan – gutajući beskrajne svjetove u svoju neispunjivu prazninu. Dormammu nije u tolikoj mjeri neka stvar koliko je strašna, svjesna, nihilistička patnja koja je odlučna uništiti sve u njenoj budnosti.

Možda su superheroji toliko popularni jer nas podsjećaju kako možemo biti ranjeni grijehom i biti u iskušenju, ali da unatoč tome uvijek vidimo i tražimo bolji način

U Thanosovom slučaju, njegova želja da pomogne svemiru koji pati pretvara se u impuls za uništenjem polovice istog svemira. Ni mi kao ni Marvelovi superjunaci nismo toliko različiti od Marvelovih zlikovaca. Svi smo slomljeni, počevši od Kapetana Amerike pa nadalje. Vidjeli smo kako mnogi heroji Marvelovog svemira propadaju i griješe. Ali ono što superjunake razlikuje od zlikovaca je što se nakon toga ustaju, ne ignoriraju svoje mane i nedostatke već ih priznaju, pokaju se i nastoje ih prevladati.

Možda su superheroji toliko popularni jer nas podsjećaju kako možemo biti ranjeni grijehom i biti u iskušenju, ali da unatoč tome uvijek vidimo i tražimo bolji način. Umjesto da popustimo pokvarenosti i praznini grijeha, pokušavamo se ispuniti vrlinama i uz Božju milost idemo naprijed.