Priča o redovničkom pozivu s. Ivančice vezana je uz misije. Ona je, naime, volontirajući u Beninu, gdje djeluje Družba Marijinih sestara čudotvorne medaljice, otkrila da Gospodin i nju poziva da svoje srce daruje samo Njemu.

“Moja je priča je pomalo specifična. Gospodin mi je progovorio dok sam volontirala u Africi, u Beninu. Progovorio mi je kroz afričku djecu, kroz njihovu patnju, stradanja, ali i kroz njihovu ljubav. Poslije mi je progovorio i kroz Marijine sestre – naše misionarke koje su tamo više od 30 godina. One svoj život daju za njih. Žive autentičnim životom – ono što pričaju, to i žive. U dosljednosti koju one žive već desetljećima sam prepoznala Boga i to me privuklo”, prisjeća se s. Ivančica.

Pozvane smo nasljedovati kreposti koje je imala Marija!

Kada Gospodin krene privlačiti, onda privlači sve dublje i dublje, svjedoči s. Ivančica te ističe kako ju je Bog privukao k sebi preko zanosa i oduševljenja afričkom djecom.

“Prvo sam uz pomoć prijatelja u Hrvatskoj činila sve kako bi se toj djeci olakšala svakodnevnica koju tamo žive. Međutim, u jednom trenutku mi ni to nije bilo dovoljno. Sjećam se da mi je s. Dorotea rekla: ‘Možda Gospodin želi da daš sve, možda želi da daš sebe’. Kasnije sam išla volontirati kod sestara na duži period i tada sam shvatila da me Gospodin zove u taj sasvim drugačiji način života”, rekla je naša sugovornica.

Foto: Marijine sestre

Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice osnovala je s. Leopoldina Brandis i svojim je sestrama za uzor dala Blaženu Djevicu Mariju. Naša sugovornica tumači kako to znači da sestre pripadaju Nebeskoj Majci i da im je Marija uzor.

“To znači da smo pozvane nasljedovati kreposti koje je imala Marija. Prvenstveno to znači biti poslušan Božjoj riječi i vršiti volju Očevu u poniznosti, skromnosti i jednostavnosti. U Marijinom se životu to očituje od prvoga ‘da’ koje je rekla Bogu pa sve do Kalvarije i trenutaka kada je sudjelovala u izgradnji Crkve”, pojašnjava s. Ivančica.

Majka je ta koja grli i čuva čitavog čovjeka!

Konkretno, za poslanje Marijinih sestra to znači da su pozvane biti kao Marija tamo gdje se nalaze. Bilo da je riječ o sestrama u Beninu koje pokušavaju stvoriti uvjete dostojne za rođenje novoga djeteta, bilo da se radi o sestrama koje u Hrvatskoj ili Ukrajini skrbe za djecu iz sirotišta i onu s poteškoćama u obitelji.

“Kao kada je Marija krenula Elizabeti u pohod da joj pomogne kada joj je bilo teško – to je i nama poticaj da idemo bolesnicima i beskućnicima, po bolnicama i staračkim domovima. To je poziv da budemo uz ljude na njihovom križnom putu i da, u svakoj situaciji u kojoj se nađemo, budemo kao Marija, kao Majka”, pojasnila je s. Ivančica.

Foto: Marijine sestre

Marijine sestre nasljeduju Majku tako što svoje srce i ljubav daruju samo Bogu. One su otvorene za svaku osobu koju im Gospodin stavi na put i u tome se očituje njihovo duhovno majčinstvo.

“Svi znamo da je Isus, umirući na križu, rekao Ivanu: ‘Evo ti majke’, a Majci: ‘Evo ti sina’. Kroz svu se povijest Crkve obistinjuje bezgranično duhovnom majčinstvo Djevice Marije. Majčinstvom se izražava briga za djecu. Majka je ta koja grli i čuva čitavog čovjeka. Marijino majčinstvo počinje njezinim poniznim riječima: ‘Evo službenice Gospodnje’. Tim je riječima ona postala otvorena za primanje božanskog života, za primanje Isusa”, pojašnjava naša sugovornica, ističući kako je i samo geslo Družbe: ‘Evo službenice Gospodnje’.

Mladi traže autentičnost i iskrenost!

“U konkretnom životu, mi Marijine sestre se odričemo braka. Svoje srce i ljubav darujemo Bogu. U nama postoji želja da Bog bude naša jedina ljubav i da onda u toj Božjoj ljubavi ljubimo druge. Žrtvujemo ono što je inače dobro radi nečeg uzvišenijeg. Zato ne možemo postaviti granice i reći: ‘Ljubim samo te osobe ili samo tu djecu, drugi me se ne tiču baš previše’. Naša ljubav mora biti otvorena prema cijelom svijetu. Ako živimo u Kristovom duhu, bit ćemo spremni prihvatiti svakoga i nikoga ne isključiti”, rekla je s. Ivančica, pojašnjavajući da to uključuje ostavljenu i zapuštenu djecu, mlade koji traže svoje poslanje, bolesnike koji traže utjehu i nadu, ali i umiruće koji traže pomirenje s Bogom.

Marijine se sestre trude biti blizu mladima i pomagati im u njihovom rastu u svetosti. Stoga često organiziraju duhovne obnove za mlade i zajedno s njima provode svoje vrijeme u molitvi, razmatranju i euharistiji.

“Situacija s koronavirusom onemogućuje da radimo na isti način kao i prije. Prije su sestre iz različitih dijelova Hrvatske spajale mlade na duhovne obnove na jednoj lokaciji. To sada nije moguće. No, zato smo organizirali više duhovnih obnova s manjim brojem polaznika. Mladi uvijek traže i uvijek žele. To je ono što je specifično za mlade. Uvijek traže autentičnost i iskrenost”, rekla je s. Ivančica.

Foto: Marijine sestre

Svi smo pozvani na svetost. A da bi mladi, ali i svi mi, koračali tim putem, moramo poznavati i prihvatiti sebe, istaknula je s. Ivančica.

“To je možda naš najteži zadatak. Upoznati sebe i prihvatiti svoje osobine i talente – sve ono dobro što je Bog u nama posadio. Potrebno je to otkrivati kroz život, koristiti i poticati kako bi dalo ploda. U isto vrijeme moramo otkrivati i suočavati se s našim slabostima i grijesima koji su nam prepreka na tom putu svetosti. Mladi ljudi to žele. Nevjerojatno je koliko su mladi otvoreni radu na sebi”, naglasila je s. Ivančica.

“Potrebno je da budemo uz njih na duhovnim obnovama, koje su fitilj da se u njima zapali oganj Duha Svetoga. No, treba ih i dalje nastaviti pratiti u razgovorima kako bi ono što im Bog u duhovnom životu otkrije mogli na kvalitetan način integrirati u svoj život. Bog je taj koji ih odgaja, a mi ih samo trebamo podržati i ne smetati previše na tom putu. Primjerice, ne smijemo im nametati neka svoja iskustva i stavove. Samo trebamo biti uz njih i podupirati ih. Bog je sve stvorio kao originale, mi ne smijemo od njih praviti svoje kopije”, poručuje s. Ivančica.

Mlade uvijek treba usmjeravati na Krista!

Poziv na svetost poziv je svakoga kršćanina, no različiti su putevi koji nas vode do svetosti. S. Ivančica ističe da Bog progovara u srcu svakoga tko je otvoren za Njegovu ljubav. Kada predamo Bogu sve svoje brige i tjeskobe, onda nam u srcu postane jasnije poziva li nas Boga u posvećeni ili bračni život.

“Kada su mladi otvoreni Bogu, On im se otkriva kroz različite molitve, duhovne obnove i životne situacije. Ipak, Bog najviše progovara u tišini srca, kada mi posve utihnemo. Zato mladi vole klanjanja jer pred Isusom mogu biti ono što jesu, bez da se brinu što će okolina reći ili misliti. Tada mogu biti svoji s Njime i osjetiti njegovu ljubav i brigu. Kada predaju Bogu sve svoje brige i tjeskobe, onda im se u duši i srcu jasnije iskristalizira poziv na koji ih Bog poziva – bilo da je to poziv na redovnički život Bogu posvećenih osoba ili da je to život u braku”, pojasnila je naša sugovornica.

Foto: Marijine sestre

Jedna od tema koja se obrađivala na jednoj od duhovnih obnova za mlade koju su vodile Marijine sestre bila je ‘Ne bojte se’. Naša sugovornica ističe da mladi, i to osobito u ovim vremenima, osjećaju strah pred egzistencijalnim pitanjima. No, s Kristom možemo sve – i biti radosni i trpjeti – samo ako je On centar našega života, ističe s. Ivančica.

“Mi odrasli često mislimo da današnja mladež ne misli ni o čemu, da ih nije briga ni za što. No, možemo se sjetiti da su takve stavove imali i naši stariji o nama. Ipak, to nije istina. Mladi se također brinu i imaju svoje strahove kada vide svoje zabrinute roditelje. Problem je što mladi često ne znaju verbalizirati to što se u njima događa. Neke njihove osnovne brige su vezane uz ovo trenutno stanje epidemije, ali i uz školu, fakultet, posao. Jedna uvijek prisutna briga je i ona hoće li način dobrog muža ili ženu. To su neka osnova egzistencijalna pitanja”, pojašnjava s. Ivančica.

“Mlade uvijek treba usmjeravati na Krista i poticati ih da Njemu predaju sve svoje brige i žalosti. Ako sami pokušavaju riješiti svoje probleme, sasvim sigurno neće uspjeti. Jer sami ne možemo ništa, a s Kristom možemo sve – i biti radosni i trpjeti – samo ako je On centar našega života”, ističe naša sugovornica.

Kada smo s Kristom, onda dobivamo snagu!

U današnjem se svijetu čini kao da se ljude, a prvenstveno mlade, želi odmaknuti od Boga. Svijet je manipulativan i okrutan, ističe s. Ivančica, pojašnjavajući da su baš zato potrebne duhovne obnove za mlade.

“Duhovne obnove uvijek organizira tim sestara: s. Samuela, s. Ivana, s. Jelena i s. Slavica, a mi ostali uskačemo i pomažemo po potrebi. Zajedničkim snagama uvijek možemo više napraviti.
Trebaju nam ovakvi susreti kako bismo se vratili k Bogu i opet iznova otkrili svoju originalnost i autentičnost. Da sebe upoznamo takve kakvi jesmo – kakve nas je Bog stvorio, a ne kao što nas svijet pokušava izobličiti. Kada smo s Kristom, onda dobivamo snagu. I onda mladi mogu činiti čuda i pomicati planine. To je njihova karakteristika – da su poletni. Kada su puni toga žara, onda mogu činit sve što se od njih očekuje”, zaključila je s. Ivančica Fulir.

Foto: Marijine sestre

Uz dopuštenje Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice donosimo neke od komentara koje su napisali mladi nakon duhovne obnove održane u Osijeku.

“Bogu hvala na svemu, obogaćena sam svime što sam doživjela i primila taj dan. Jako sam radosna što sam napokon upoznala časne sestre koje žive u Osijeku! Sestro, ‘kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati’ pa nadasve prihvaćam odgovornost primljenih darova i što sve oni sa sobom nose, a molim Boga da mi samo daje snagu vršiti Njegovu volju. Klanjanje i sv. Misa su mi bili predivni. Potaknuli ste me da čitam o Čudotvornoj medaljici, slijedom okolnosti našla mi se knjižica upravo o tome u rukama. Najviše me se dojmilo kad je s. Ivančica pričala o svojim iskustvima Africi. Drago mi je što sam upoznala nekog tko ima to iskustvo. Pritom da sam došla bez očekivanja. Meni se čak čini da bi bilo bolje imati dvodnevne duhovne obnove (subota i nedjelja), pa da djevojke prespavaju i nauče još više”, napisala je Dora.

Obogaćena sam svime što sam doživjela i primila taj dan!

“Duhovna obnova me je uistinu pravom riječju obnovila. Ekipa je bila predivna, stvarno se vidjelo, odnosno prije svega osjetilo djelovanje Duga Svetoga na sve nas. Dojmio me je cijeli dan, uistinu. Cijeli dan je bio zanimljiv. Prilikom vaše prezentacije, stvarno se vidjelo da svim srcem ljubite Isusa, i to me je jako dirnulo. Vidjelo se koliko ste dobra i mila osoba, te koliko Vam cijeli taj susret jako puno značio. Teško je i odabrati riječi kojima bi napisala svoje osjećaje, to su istinu osjećaji koji se ne mogu ni opisati. Prava obnova duše i tijela. Cijeli taj dan me potaknu da se više posvetim molitvi i svetoj ispovjedi koji su jedini i pravi put prema Bogu i istini. Hvala Vam na takvom predivnom danu, sretna sam i blagoslovljena zbog njega. Puno sam toga naučila i doživjela. Čast mi je i zadovoljstvo što sam bila dio takve ekipe, nadam se da će se susret i ponoviti”, napisala je Ana.

Uz Vas saznala da je prelijepo osjetiti ljubav, radost i sreću u srcu!

“Hvala Vam što ste nam s velikom ljubavlju i veseljem priredili duhovnu obnovu. Jako su mi se svi-djela oba predavanja. Bolje sam upoznala put svetosti, koji nisam baš tako dobro znala. Predavanje o temperamentu jako mi se svidjelo. Baš zato što sam saznala kakav je moj temperament, kakvi još postoje, te ih pobliže upoznala. Nisam očekivala predavanje o temperamentu, to me iznenadilo, ali bila sam sretna jer sam nešto novo za što nisam znala naučila… Zaista sve je bilo divno i jako lijepo. Cijeli dan sam se osjećala baš nadahnuto i nekako inspirativno… Bila sam zaista jako sretna i vesela zato što nisam nikada bila na duhovnoj obnovi, i nisam znala što je to, ali sam uz Vas saznala da je to nešto prelijepo osjetiti ljubav, radost i sreću u srcu. Hvala Vam još jednom, i jako se veselim idućem ovakvom susretu”, napisala je Ela.