Kako ste došli na ideju za ovakav tip planinarenja i kad ste s projektom započeli?

S projektom Hod za ranjenim Isusom smo počeli prošle godine, u vrijeme korizme. Želja nam je bila spojiti fizički „tešku“ aktivnost s duhovnim dijelom. Naravno, sv. Ignacije, često nazivan i hodočasnikom iz Loyole, nam je, zapravo, idealna inspiracija za spajanje te dvije stvari. Magis, kao što i sam naziv govori, je uvijek željeti više, ne u smislu imanja, posjedovanja, već doživljavanja Božje blizine i svih njegovih milosti koje nam on pruža. Tako je i nastala ideja kako ćemo kroz planinarenje Medvednicom, uz razmatranje Evanđelja i određenih tema, dati mladima mogućnost življeg doticaja s Bogom, ali i s prirodom i drugim ljudima.

 Nije nam važno koliko je visok vrh, koliko je dug put, koje prepreke moramo prijeći. Cijelim putem mi ostvarujemo cilj, a nakon tog puta osoba nikad više nije ista.

Što ga to razlikuje od nekog običnog planinarenja?

Kada čovjek planinari, često ima za cilj ispenjati određene vrhove te je cijeli taj put fokusiran samo na taj cilj: uspjeh! Naš Hod, kao i svako vjerničko putovanje, hodočašće, ima za cilj putem susresti Boga. Nije nam važno koliko je visok vrh, koliko je dug put, koje prepreke moramo prijeći. Cijelim putem mi ostvarujemo cilj, a nakon tog puta osoba nikad više nije ista.

Kako je protekao prošlogodišnji hod? Jeste nešto novo usvojili za ovogodišnji ili je program ostao isti?

Svaku godinu imamo drugu temu. Lani nam je tema bila Isusove rane te smo tako i krenuli u 5 nedjelja hodočašća, jedna nedjelja za jednu ranu. Ove godine razmatramo pojedine dijelove Isusove muke, koje ponekad možda ni ne primijetimo u Velikom tjednu. Već polako pripremamo i temu za iduću godinu, ali da biste je saznali, morate nam se pridružiti ne samo ovu godinu, već i dogodine. Naravno, svaki put je ruta kojom hodočastimo drukčija, jer želimo motivirati ljude na istraživanje gore nad Zagrebom.

Kakav je konkretno program? Što sudionik može očekivati od ovog programa?

Ovogodišnji program se sastoji od razmatranje već spomenute teme, ali uz neizostavnu hrvatsku pasionsku baštinu. Moglo bi se reći da ni ne znamo kakvo se bogatstvo krije u našim pučkim napjevima. Ponukani time, ove godine smo uz sama razmatranja sudionicima pripremili i različite napjeve iz cijele Hrvatske, koje izvode LADO, Pučki pivači KBF-a, Faroski Kantaduri, a koji nas uvode u tjedno razmatranje dijelova muke. Svaki sudionik, koji se prijavi i dođe nedjeljom na Hod, dobije jednu malu knjižicu na kojoj se nalazi slikarski prikaz scene koju meditiramo, ulomak iz Evanđelja te meditaciju. Dio programa provodimo i u šutnji, ali baš tu se događa ono zbog čega su mnogi i došli. Zanimljivo je kako naši hodočasnici često znaju kontemplirati scenu iz razmatranja i sebe vidjeti rame uz rame s Isusom.

Zanimljivo je kako uvijek u težini, u suhoći, u samoći, Bog dođe i nađe načina za sve probleme koji se događaju.

Kakva su iskustva? Možete li s nama podijeliti neko zanimljivo svjedočanstvo ili nešto što se posebno izdvaja u dojmovima sudionika?

Iskustva su raznolika, ali uvijek prožeta Duhom Svetim. Budući da se puno sudionika izmijeni na Hodu za ranjenim Isusom, imamo običaj izabrati jednog da napiše osvrt, kako je baš on doživio tu nedjelju, taj uspon, taj križ. Osvrti su dostupni na našem webu, pa ih svi mogu pročitati. Zanimljivo je kako uvijek u težini, u suhoći, u samoći, Bog dođe i nađe načina za sve probleme koji se događaju. Citirat ću samo jedan kratki ulomak ovogodišnjeg osvrta, koji pruža suštinu onog što se događa na eksperimentu: „Već neko vrijeme u stanju suhoće, duša mi je čeznula za Tobom i Magisov “Hod za ranjenim Isusom” bio mi je nada da ću te sresti. I bio si tu Bože, u svakom koraku s nama, u svakom srcu koje je došlo slijediti Te. U cvrkutu ptica koje su te slavile, cvijeću i krošnjama, u prepunoj crkvici i toplini župnog doma. Bio si s nama i mi smo bili s Tobom.

Raste li interes za ovakav tip planinarenja?

Primijetili smo pozitivan rast, kada se priča o kombinaciji duhovnosti i planinarenja. Sama ignacijevska duhovnost je temeljena na tome. Zato nas još više raduje što sve više mladih želi biti dio prijatelja sv. Ignacija. Samim time i mi, u Magisu, smo još motiviraniji za organiziranje i vođenje različitih programa s kojima bi omogućili ljudima da osjete i kušaju Božju blizinu.

Sljedeći korizmeni hod je 10. i 17. 3. tko se sve može prijaviti i na koji način?

Prijave su- dostupne online, na našem webu magis-cro.com putem obrasca. Prijaviti se mogu svi mladi 18-35 godina koji žele živjeti Magis, više, bolje, ispunjenije. Nakon prijava, sudionici su dodani u grupu u kojoj dobiju detaljan opis rute, mjesta polazišta, opreme koju moraju imati sa sobom. Također, uz ove dvije nedjelje, imat ćemo organiziran i Križni put 22. 03. u suradnji sa Župom Sljeme, a sve obavijesti ćemo staviti u grupu, kao i na društvene mreže.

Ponekad je potreban samo mali odmak od svakodnevne rutine, kako bi vidjeli na čemu sve možemo biti zahvalni. Cvrkut ptica, žubor potoka, miris šume, ruka koja te pogura na velikoj uzbrdici, tišina.

Planirate li možda još neko slično planinarenje?

U Magisu nikad nema odmora. Nakon korizme, prvo na redu nam je hodočašće u Makedoniju, na kojem ćemo uz razgledavanje i upoznavanje kulture Skopja i Ohrida, proučavati život Majke Tereze, kao i posjetiti našu najstariju iseljeničku zajednicu, u Janjevu. Zatim nam slijedi Hod za Pume na Dinaru, gdje će se obići i biseri Zagore: Vrlika, izvor Cetine i Knin. Na ljeto sudjelujemo na programu Magis Europe u Poljskoj. Tijekom 8 dana, sudionici će biti raspoređeni po Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj na raznim eksperimentima, koji mogu biti hodočašća, umjetnost, kultura, ekologija ili duhovnost. Prije dvije godine smo mi bili domaćini te su nam sjećanja još svježa te smo svjesni da ovakve događaje ne smijemo propustiti. Naravno da imamo još puno hodočašća i planinarenja u planu, pa je svakako nabolje redovno pratiti naše stranice, jer se možda tamo krije baš ono što nekom u tom trenutku treba i na što ga Bog poziva.

Je li program namijenjen samo za one u kondicijski boljem stanju ili planinariti može svatko bez obzira na kondiciju?

Uvijek naglasimo kolika je težinska zahtjevnost staze, kako kondicijska, tako i tehnička. Što se tiče samog Hoda za ranjenim Isusom, uvijek postepeno idemo od lakših prema zahtjevnijim stazama. No, to ne treba nikome biti prepreka niti obeshrabrenje za prijavu. Naši volonteri, ali i sudionici su uvijek spremni pomoći svakome kome je u tom trenutku teško. Zajedništvo je ključ ovog projekta.

Zašto biste preporučili ovo planinarenje?

Ponekad je potreban samo mali odmak od svakodnevne rutine, kako bi vidjeli na čemu sve možemo biti zahvalni. Cvrkut ptica, žubor potoka, miris šume, ruka koja te pogura na velikoj uzbrdici, tišina. Tko god želi doživjeti puninu života, preporučamo mu da dođe i hoda s nama.

Detaljne informacije o projektu “Hod za ranjenim Isusom”, kao i svim ostalim projektima koje nude možete pronaći na službenoj stranici Magisa.