1. dan – VJERA

ZNAK KRIŽA U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

MOLITVA DUHU SVETOM:

Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da sve što radim bude posvećeno. Privuci moje srce da, poput srca Blažene Djevice Marije, zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet/a. Amen.

SV. PISMO MI GOVORI:

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mrtav još govori.
Vjerom Henok bî prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. (Heb 11,1-6)

Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga?
Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. (Jak 2, 20-23)

Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. (1 Iv 5,4)

MUDROST CRKVE:

Vjera je čovjekov odgovor Bogu, koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju zadnjeg smisla života. (KKC 26)

Svojom objavom »nevidljivi Bog, iz preobilja svoje ljubavi, oslovljava ljude kao prijatelje te s njima druguje da ih pozove i primi u zajedništvo sa sobom«. Primjeren odgovor tom pozivu jest vjera. Vjerom čovjek potpuno podlaže Bogu svoj razum i svoju volju. Čovjek daje svoj pristanak Bogu objavitelju svim svojim bićem. Taj čovjekov odgovor Bogu objavitelju Sveto pismo naziva »poslušnošću vjere«. (KKC 142-43)

RAZMIŠLJAM…

Vjera je dar od Boga, ulivena krepost. Što za mene znači vjera i kako se očituje u mom životu? Kako njegujem sjeme vjere koje mi je Bog utkao u nutrinu? Darujem li ja u vjeri, u povjerenju, Bogu svoje srce (lat. credere dolazi od cor dare = dati srce)? Je li Bog u mom životu na prvom mjestu? Mogu li u slobodi srca reći: „vjerujem, dakle jesam“?

MOLIM…

Da živim u vjeri do kraja, bez kompromisa, bez straha i skrupula. Zajedno s Marijom govorim Ocu: „Neka mi bude!“; dopuštam da se Sin utjelovi u mome srcu, i da moju dušu vodi Duh Sveti po nutarnjim nadahnućima. To također molim za članove svoje obitelji, prijatelje, ali i za sve mlade u cijelome svijetu te posebno za one koji će sudjelovati na Karmelijadi.

KARMELSKA MISAO:

„I gled mog oka da ljubav užeže”. Pod okom ovdje razumije vjeru, i veli da je samo jednim pogledom oka Zaručnik ostao ranjen, jer kad vjera, to jest vjernost duše prema Bogu, ne bi bila sama, nego pomiješana s drugim obzirima, ne bi uspjela raniti ga ljubavlju. (sv. Ivan od Križa)

Nisam imala nikoga koga bih mogla pitati za savjet, sâm Bog je bio moj vođa, samo njemu sam se mogla požaliti u čežnji za krepostima i savršenošću te u žudnji da mu služim. Vjera mi se od tada učinila najvrednijim blagom o kojem se moram revno brinuti. (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)

Prije svega bih savjetovala: položi sve brige oko budućnosti s punim povjerenjem u ruke Božje i dopusti da te on vodi kao malo dijete onda si siguran da nećeš promašiti put. (sv. Edith Stein – Terezija Benedikta od Križa)