2. dan – NADA

ZNAK KRIŽA U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

MOLITVA DUHU SVETOM:

Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da sve što radim bude posvećeno. Privuci moje srce da, poput srca Blažene Djevice Marije, zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet/a. Amen.

SV. PISMO MI GOVORI:

Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. Naša se duša Gospodinu nada, on je pomoć i zaštita naša. Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. Neka dobrota tvoja, o Gospodine, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo! (Ps 33, 18-22)

Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! (Ps 62, 6-9)

Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12, 18-21)

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rim 5, 1-5)

MUDROST CRKVE:

Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. »Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje« (Heb 10, 23). Duh Sveti je bogato izliven »na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga« (Tit 3, 6-7). (KKC 1817)

Krepost ufanja odgovara težnji za srećom što ju je Bog stavio u srce svakoga čovjeka; ona obuhvaća očekivanja što ih nadahnjuju ljudske djelatnosti; pročišćuje ih i upravlja prema Kraljevstvu nebeskom; čuva od malodušja; podržava u svim časovima napuštenosti i širi srce u iščekivanju vječnog blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti (»egoizma«) i vodi k sreći ljubavi. (KKC 1818)

RAZMIŠLJAM…

Nada. Koje mi misli dolaze kada vidim ili čujem tu riječ? U koga ili u što ja stavljam svoju nadu? Nadam li se boljem svijetu? Nadam li se Vječnosti? Bojim li se i bježim ili je moj život odraz žive, kršćanske nade? Jer, istinska nada daje radost, polet, mir…

MOLIM…

Da ne očajavam ni u najtežim trenucima života, već da upravo tada dopustim Bogu da me nosi; da stavim svu svoju nadu u Boga i da u toj nadi budem istinski radostan/na. To također molim za članove svoje obitelji, prijatelje, ali i za sve mlade u cijelome svijetu te posebno za one koji će sudjelovati na Karmelijadi.

KARMELSKA MISAO:

Premda više nismo mogle dobiti savjet niti je bilo moguće dobiti pomoć, moje je povjerenje ostalo čvrsto, a moja nada da ćemo doći do cilja nepokolebljiva jer Bog mi je udijelio toliko milosti koje su također činile lanac i koje su bile duboko usađene u moje pamćenje. Jedan pogled na taj lanac milosti bio je dovoljan da u meni uvijek iznova raspiri hrabrost, povjerenje i revnost, da me potakne da čvrstom rukom nastavim raditi, da razbijem taj lanac poteškoća i da dođem do cilja (…).Nakovanj na kojem sam se nadala razbiti lanac bila je molitva! (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)

Čitava sam života smatrala velikom milošću što smijem trpjeti i raditi za Božje kraljevstvo i za spasenje duša. Uskoro to više neću moći, ali se zato nadam da pred Božjim prijestoljem mogu isprositi milost i blagoslov, i to ne samo za svoju dragu karmelsku obitelj s njezinim misijama, za djecu i drage starce i sve velikodušne dobročinitelje, već i za sve duše koje se nalaze u opasnosti, za sve siromašne iz svih naroda i zemalja svijeta. Da, s nebeskih visina još moći osušiti suze, liječiti duševne rane, to je ono za čime najviše čeznem. Ali ne moja, već Tvoja volja neka bude, moj Gospodine i moj Bože! (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)