4. dan – PRAVEDNOST

ZNAK KRIŽA U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

MOLITVA DUHU SVETOM:

Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete. Pokreni me, Duše Sveti, da sve što radim bude posvećeno. Privuci moje srce da, poput srca Blažene Djevice Marije, zavoli samo ono što je sveto. Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet/a. Amen.

SV. PISMO MI GOVORI:

Ako li tko ljubi pravednost, kreposti su plodovi njezinih napora: jer ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. (Mudr 8, 7)
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko. (Mt 5, 6.10)

Nemojte, dakle, zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ […] Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati« (Mt 6, 31-33).

Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme – da bude pravedan i
da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. (Rim 3, 21-26)

MUDROST CRKVE:

Što čovjek više čini dobro, to je slobodniji. Prava je sloboda u služenju dobru i pravednosti. Izbor neposlušnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha. (KKC 1733)

Pravednost je moralna krepost koja se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji dati Bogu i bližnjemu što im pripada. Pravednost prema Bogu zove se »krepost bogoštovlja« [virtus religionis]. Pravednost prema ljudima upućuje da se poštuju prava svakoga te se u ljudskim odnosima uspostavi sklad koji promiče pravičnost glede osoba i zajedničkog dobra. Pravedan čovjek o kome se često govori u svetim Knjigama odlikuje se trajnom ispravnošću svojih misli i čestitošću vladanja prema bližnjemu: »Ne budi pristran prema neznatnome, ne popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu« (Lev 19, 15). »Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu!« (Kol 4, 1). (KKC 1807)

RAZMIŠLJAM…

…o pravednosti. Kako shvaćam pravednost? Jesam li ja pravedna osoba: dajem li pravo mjesto Bogu i bližnjima u svom životu? Kukam li nad nepravednošću u svijetu i/ili poduzimam nešto da on bude pravednije i bolje mjesto? Što mislim o rečenici sv. Male Terezije koja tvrdi da je Bog milosrdan upravo zato jer je pravedan (zna kakvi smo i stoga jer je pravedan ne može ne biti milosrdan)?

MOLIM…

…dobroga i pravednoga Boga da me pouči pravednosti kako bih mogao/la pravedno poslagati prioritete u svom životu ne oduzimajući Bogu i bližnjemu ono što im po pravu i pravdi pripada. To također molim za članove svoje obitelji, prijatelje, ali i za sve mlade u cijelome svijetu te posebno za one koji će sudjelovati na Karmelijadi.

KARMELSKA MISAO:

Shvaćam, međutim, da sve duše ne mogu biti jednake; treba da ih ima svakojakih, da posebice proslave svaku savršenost Božju. Meni je dao svoje neizmjerno milosrđe, i kroza nj ja promatram i klanjam se ostalim savršenstvima Božjim!… Tada mi se čini da sva ona odsijevaju ljubavlju, pa i sama pravednost (i to možda još više nego svako drugo savršenstvo) čini mi se obavita ljubavlju… Kako je slatka radost misliti da je dragi Bog pravedan, to jest da uzima u obzir naše slabosti, da savršeno poznaje krhkost naše naravi. Čega bih se dakle bojala? Ah, Bog, koji je beskrajno pravedan, koji se udostojao tako dobrostivo oprostiti sve pogreške rasipnoga sina, ne mora li on biti pravedan i prema meni koja »sam uvijek s njim«?… (Usp. Lk 15,31) (sv. Mala Terezija)

Uzmimo kristalnu posudu i napunimo je nečistom vodom, vinom illi drugom tekućinom. Ova kristalna posuda nalik je našoj duši. Božanski je Učitelj želi ispuniti mirisavim uljem Božje milosti i svim krepostima. Da bi to mogao učiniti, duši stavlja uvijet: iz posude odstrani nečistu tekućinu, naravno, milošću Božjom koju je duša već primila. To znači da svoju dušu treba osloboditi svoje vladavine i podložiti se Gospodinovoj, tj. da svoju volju položimo do Gospodinovih nogu i da mu povrati vlast nad sobom. Nije li to najjasniji i najjednostavniji zahtjev Pravednosti? Posuda pripada onomu koji ju je načinio za svoje vlastite potrebe. Nije li Bog stvorio svaku dušu da bude posuda milosti Njemu na službu? Nije li prezira vrijedan čin otimanja tuđeg vlasništva? (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)