Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi

U Drugoj ekonomskoj školi u Zagrebu učenici predvođeni profesorima provode već nekoliko godina različite humanitarne akcije. Kako bih doznala o kakvim je akcijama riječ i na koji način dobrotu i humanitarne aktivnosti šire i provode s učenicima u svojoj školi razgovarala sam s ravnateljicom Anom Naletilić, profesoricama strukovnih ekonomskih predmeta Anom Karlović i matematike Višnjom Šarić. U razgovor se kratkim odgovorima uključilo nekoliko učenika i profesora. Škola se nalazi na Trešnjevci, blizu Trešnjevačkog placa, ima 524 učenika u dvadeset razrednih odjela, a učenici dolaze u školu sa svih strana grada Zagreba.

Kakvi su vaši učenici profesorice Karlović?

‘Prekrasni su. U različitim humanitarnim akcijama u školi uvijek sudjeluju svi učenici. Osim volonterskih akcija i  učenika koji sudjeluju aktivno u erazmus projektima i ostvaruju zapažene rezultate u natjecanjima u sportu i iz ekonomije, ono što me raduje i na što sam najviše ponosna je što sve postižemo zajedničkim radom kao jedna velika obitelj. Kažu da sve počinje od zbornice, a moje drage kolegice i kolege, svi mi činimo jedinstveni kolektiv. Moram spomenuti i roditelje naših učenika s kojima imamo odličnu suradnju i koji se uključuju u sve naše humanitarne aktivnosti.’

Učenici Druge ekonomske škole u Zagrebu, Ante, Lucija, Šimun, Ana, Sara Rubi, Antonio, Lana, Ema, Anja i Luka, zainteresirani su za dobrotu. U kratkom razgovoru otkrili su gdje su sve volontirali i činili dobro.

‘U Volonterski klub ušao sam na početku prvog razreda kada mi je moja razrednica Ana Karlović objasnila dobre strane pomaganja drugima.’

‘Do sada sam volontirala u dječjem domu u Leskovcu i Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu zajedno s razrednicom Višnjom Šarić i ostalim učenicima koji su dio Volonterskog kluba. Najdraže volontiranje mi je bilo u dječjem domu zato što me ta igra s veselom  djecom naučila kako u svakoj situaciji treba ostati nasmijan i pozitivan.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

‘Volontirala sam u Arci, Pučkoj kuhinji, u domovima za nezbrinutu djecu i u bolnici na Rebru. Najviše pamtim kada sam se u domu igrala s posebnom djevojčicom. Nakon par dana srele smo se na ulici, šetala je s majkom, bila je presretna što smo se opet vidjele, a ja još i više.’

‘Najviše pamtim rad u Pučkoj kuhinji zbog pomaganja drugima. Sortirali smo voće i povrće i dijelili hranu korisnicima.’

‘Pamtim volontiranje u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu jer su kuharica i ostali volonteri bili jako dragi i ljubazni prema nama. Posebno pamtim dijeljenje ručka osobama koje su dolazile, jer su i te osobe u potrebi bile jako ljubazne i drage. Najviše pamtim osmijeh zahvalnosti i riječi podrške koje motiviraju da više volontiram.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

‘Najljepše sjećanje mi je na volontiranje s djecom. Jako mi se svidjelo kad sam pričala s njima o svakakvim temama, slušala ih i na kraju im pomogla pokojim savjetom. To iskustvo donosi duboki osjećaj zadovoljstva i ispunjenja.’

‘Preporučam volontiranje jer osim pomoći osobama u potrebi pruža priliku za osobni rast, stvaranje veza i razvijanje empatije prema drugim ljudima.’

‘Ispunjava me svako sudjelovanje u takvim akcijama jer volim pružiti pomoć onome kome je potrebna. Svima bih preporučio sudjelovanje u humanitarnim akcijama jer tako stičemo nove vještine i doprinosimo zajednici. To je najbolji način da iskoristite svoje slobodno vrijeme.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Jedna je učenica tijekom razgovora spomenula kako su volontirali u bolnici na Rebru. O kakvoj se volonterskoj akciji radi, profesorice Karlović?

‘Naši su učenici  dva puta posjetili Klinički bolnički centar Zagreb. Prvi smo put imali akciju u školi. Prikupljali smo plišane igračke za male bolesnike i to je zaista bilo nešto posebno. Učenici i roditelji donosili su plišane igračke, dostavili smo ih u bolnicu i podružili se s medicinskom sestrom koja je igračke primila. Drugi put bila je jedna radna akcija. Radilo se o uređenju okoliša Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Ovdje moram spomenuti glavnu medicinsku sestru, gospođu Anu Ljubas, koja je na životni put Druge ekonomske škole došla isto preko volontiranja. Upoznala sam je u humanitarnoj Udruzi Savao i tako smo se povezale. Rekla mi je da imaju akciju uređenja okoliša bolnice i da trebaju pomoć kako bi ga učinili ljepšim i veselijim. Učenici su se rado odazvali i, što je najzanimljivije, akcija je bila u subotu, a njima nije bilo teško ići volontirati. Bili smo jako ponosni na njih, jer su tu subotu mogli iskoristiti na sto različitih načina, a oni su odlučili volontirati.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Jedna je djevojka u razgovoru navela da je volontirala u Arci. O kakvom je tu volontiranju riječ profesorice Karlović?

‘Zajednica Arka, u kojoj se nalaze osobe sa i bez intelektualnih teškoća, ima svoje sajmove rabljene odjeće. To znači da ljudi doniraju odjeću, obuću, knjige, dio namještaja, posuđe… i prihod od svega što se proda na sajmu namijenjen je za financiranje Zajednice Arka. Više smo im puta pomagali. Robu koju ljudi donesu i daruju zaprimimo, sortiramo i slažemo. Volonterski putevi su zaista čudesni pa smo tako volontirajući ostvarili lijep kontakt s njima. Nakon što smo im pomogli, predstavnici Zajednice Arka, zajedno sa svojim štićenicima, došli su nam u posjet u školu na sat razredne zajednice. Kad smo išli volontirati u Arku upoznali smo učenike i profesore iz drugih škola. Često tako razmjenjujemo naša volonterska iskustva i jedni druge potičemo na volontiranje.

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Ponekad se susretnemo u humanitarnoj Udruzi Savao prilikom  dijeljenja hrane potrebitima. Učenici to jako vole. Željela bih naglasiti da naši učenici volontiraju uvijek u nenastavno vrijeme. Na primjer kada smo ujutro u školi onda idemo u humanitarnu Udrugu Savao, a to je volontiranje od 18:00 sati na dalje jer od 20:00 sati ide podjela paketa potrebitim osobama na Glavnom kolodvoru.

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Kada smo popodnevna smjena tada ujutro volontiramo u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu. Vikendi su nam rezervirani za dječicu u Kući sestara karmelićanki na zagrebačkom Vrhovcu. I stvarno uvijek ima odaziva, učenici su čudesno motivirani za volontiranje. Ono što je meni i profesorici Šarić iznenađujuće, kad pratimo učenike na volontiranje na Sveti Duh, je to da učenici dođu u 11:00 u Pučku kuhinju na Sveti Duh, volontiraju do 13:30 i u 14:00 su u školi na nastavi i nikada nas nisu pitali: ‘Možemo li ne ići na prvi sat?’ ili ‘Možete li nas ispričati s ovog predmeta?’ ili ‘Možete li reći tom i tom profesoru da nas ne pita ovo gradivo?’ Njima je škola uvijek prva i često im naglašavamo da su prvo pozvani izvršavati svoje školske obveze, a volontiranje je nešto dodatno što upotpunjuje njihovu životnu sliku.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Profesorice Šarić, postoje li humanitarne akcije koje provodite u školi bez da idete u posjete potrebitima?

‘Postoje i takve akcije. U tijeku je jedna takva humanitarna akcija prikupljanja slatkiša za djecu u Kući svetog Josipa u Hrvatskom Leskovcu. Bili smo kod njih za svetog Nikolu prošle godine, jer učenici žele posjetiti one za koje prikupljaju pomoć. Donijeli smo im slatkiše. Bilo je jako dirljivo gledati kako ta djeca žive sa sudbinom koju nose. Učenici su bili dirnuti, jer oni  misle kako je njima teško u životu, a onda kad vide djecu bez roditelja i bez određene skrbi, njihovi problemi nestanu. Rado se odazovu i moram pohvaliti svoj razred jer krenuli su volontirati prije mene. Zato je postalo potpuno prirodno i normalno da im se priključim i sada zajedno odradimo puno toga. U Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu svaku smo drugu srijedu prije nastave. Kad poklonite nekom svoje vrijeme, napravili ste puno, osjećate se dobro i sretni ste jer ste nekog usrećili.’

U volontiranje je uključeno, uz učenike, više profesora. Jedan od njih je Andrija Čutura.

‘Nastavnik sam matematike u Drugoj ekonomskoj školi, a u volontiranje sam se uključio na poziv kolegice Ane Karlović, iako mi volontiranje nije strano ni od prije. Mislim da je to i kršćanska dužnost za autentično življenje vjere. Do sad sam se uključio u svaki odlazak u Kuću na Vrhovcu. To je uvijek iskustvo koje me uči poniznosti i skromnosti. Na svako volontiranje odlazim u želji da dam svoje vrijeme i provedem ga s tom djecom, a na kraju ja najčešće dobijem više nego što sam dao. Jer ta su djeca toliko inspirativna, vedra i vesela da jednostavno ne možeš ostati ravnodušan. Sjećam se kad smo prvi put došli, njima je bilo apsolutno svejedno jesmo li mi već bili kod njih ili nas prvi put vide,  uzeli su nas za ruke i išli smo se igrati lovice, graničara, bojali smo, crtali, skakali po dvorani i igraili nogomet. Vedrina njihovog duha drži me još tjednima nakon svakog susreta. Što sam više davao, to sam više primao. Imam osjećaj kao da sam živio život bliže Isusu, bliže Bogu. Svaka preporuka svima, to je duhovno ispunjenje u potpunosti.’

Na koji način se organizirate prilikom provođenja humanitarnih akcija kad izlazite iz škole i idete ususret potrebitima? Koliko učenika obično sudjeluje u jednoj akciji i donesu li na vrijeme suglasnosti roditelja, profesorice Karlović?

‘Učenici moraju imati suglasnost roditelja i uvijek je u njihovoj pratnji netko od profesora. Imamo našu whatsapp grupu koja se zove ‘Volonterski klub’ i tjedan dana unaprijed objavimo kada će biti neka volonterska akcija. Obično sudjeluje između sedam i petnaest učenika i uvijek ima zainteresiranih. U studenom, prosincu ili siječnju bilo je dosta viroza i gripe, ali mi smo uvijek imali učenike koji su išli volontirati. Još se nije dogodilo da smo neku volontersku akciju morali otkazati zato što nije bilo odaziva.

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Učenike u svemu podupiru roditelji i moram spomenuti da čak imamo i roditelje koji volontiraju s nama. Učenici su došli kući i rekli kako im je bilo lijepo na volontiranju i ubrzo sam dobila upit roditelja mogu li i oni slijedeći put ići s nama. I nikad ih ne odbijemo. Kad dogovaramo volontiranje u Kući na Vrbovcu redovnica s kojom dogovaramo volontiranje ponekad zamoli da nas ne bude više od deset. Zna se dogoditi da ponekad broj bude veći jer ne želimo nikoga odbiti. Možda je poziv na volontiranje, koji je osoba osjetila u srcu, prekretnica u životu te osobe. Moram spomenuti i bivše učenike koji završe našu školu, upišu fakultet, ali i dalje su naši volonteri. Jer kada te val volonterstva jedanput zahvati to postane tvoj stil života. Na nama je da i dalje uključujemo sve zainteresirane. Tko god želi, dobrodošao je.’

Koliko učenika ima Volonterski klub i jesu li u njemu samo učenici, profesorice Karlović?

‘Volonterski klub škole broji četrdesetak učenika i nisu samo učenici u Volonterskom klubu. Kad bismo učenicima dodali profesore i roditelje brojka bi bila znatno veća. Članom Volonterskog kluba postaje se jednostavno. Na početku školske godine pedagoginja i mi razrednici obavijestimo sve razrede da u školi postoji Volonterski klub, predstavimo koje sve aktivnosti provodimo i uvijek kod učenika prvih razreda ima onih koji se žele odmah priključiti. Neki se malo nećkaju jer nisu nikad radili nešto slično, pa se pitaju hoće li oni to znati. Tada ih motiviramo vlastitim primjerom. Učenicima je zanimljivo kad na volontiranju vide nas profesore, jer sve što rade učenici radimo i mi profesori. Najbolji način za motivaciju uvijek je vlastiti primjer. U svakom od učenika postoji točka dobrote koju se trudimo na vrijeme prepoznati i otkriti.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Ravnateljice Naletilić, povezujete li humanitarne akcije uz blagdane ili ih provodite čitave godine?

‘Akcije volontiranja imamo tijekom cijele školske godine, a akcije prikupljanja više povezujemo uz Božić i Uskrs. Formalno volontira četrdesetak učenika, i to su oni koji odlaze na volontiranja u Pučku kuhinju i drugdje. Svi učenici i profesori nisu članovi Volonterskog kluba, ali svi, i učenici i profesori, rado se odazovu i sudjeluju u akcijama kada prikupljamo, na primjer, igračke ili slatkiše. Ponekad oni koji nisu članovi kluba požele otići volontirati i to bude samo jednom. Ne idu redovito, ali ipak odu, tako da ih ima više koji nisu članovi Volonterskog kluba ali rado sudjeluju u svemu tome.’

Profesorice Šarić, koliko je profesora u Volonterskom klubu?

‘U Volonterskom klubu je nekoliko profesora i svi uskačemo kad zatreba. U stvari Ana nas samo doda u Volonterski klub. Moram pohvaliti zbornicu i profesore jer svaki se put rado odazovu. Kad učenici ne mogu volontirati, zbog ispita  i obaveza koje imaju u tjednu kad je predviđeno volontiranje, uskačemo mi profesori. Odradimo sve što treba.’

Ivana Brnada nastavnica je ekonomske grupe predmeta u Drugoj ekonomskoj školi.

‘U volontiranje sam se uključila iz više razloga, prvenstveno zato što vjerujem da je pokazivanje dobrog primjera najučinkovitiji način učenja i najbolji pokretač pozitivnih promjena u društvu. Na taj način družim se s kolegama izvan radnog mjesta radeći nešto lijepo. Time pružamo i primjer učenicima da bi se i oni mogli priključiti. Isto tako vjerujem da nas volontiranje uči humanosti, empatiji, prihvaćanju, da nas općenito gradi kao ljude, a njime dajemo i dobar primjer vlastitoj djeci. Volontiranje bih svakako preporučila svima jer se ljubav zapravo množi dijeljenjem, jer mi možemo biti pozitivna promjena koju tražimo kod drugih i  u društvu. Volontiranje me ispunjava jer je prilika za učiniti nešto pozitivno i lijepo, a činiti lijepe stvari za druge je prekrasan osjećaj za svakog od nas.’

Dubravka Kiš radi u Drugoj ekonomskoj školi kao učenički referent.

‘Volontiram u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu i posjećujem djecu u Kući za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi na Vrhovcu i u Hrvatskom Leskovcu jer me to jako veseli. Srce mi je prepuno ljubavi prema toj dječici. Koliko ja nesebično njima pružim ljubavi i pažnje, to mi se dvostruko vrati u mom životu. Raduje me što se svaki put vesele mom dolasku, i ja se radujem njima i tome što ih mogu gledati kako rastu. Potičem moju obitelj i prijatelje na volontiranje, to me ispunjava i čini moj život ljepšim.’

Jeste li imali neke susrete ili posjete nakon provedenih humanitarnih akcija i ako jeste tko vas je posjetio, profesorice Karlović’

‘Jesmo, imali smo. U sklopu sata razredne zajednice jedna od ponuđenih tema bila je volontiranje. Budući da je veći dio mog razreda uključen u rad Volonterskog kluba, razmišljala sam kako da im radost volontiranja donesem u razred. Volontirajući u humanitarnoj Udruzi Savao upoznala sam svećenika p. Stjepana Ivana Horvata i on nam je došao u školu. Pričao je učenicima u  razredu o svojem životnom putu, što sve radi u humanitarnoj Udruzi Savao i naglasio kako je zapravo malo potrebno da razveselimo nekoga. Ispričao je i o susretima na Glavnom kolodvoru s korisnicima Udruge Savao i podijelio s nama jednu rečenicu koja je zazvonila učenicima, a osobno i meni: ‘Nekad je tim ljudima puno više potrebna riječ, uho koje će ih saslušati, nego paket koji dobiju.’

Humanitarne aktivnosti u Drugoj ekonomskoj školi / Foto: Druga ekonomska škola Zagreb

Bio je to zanimljiv susret. Pohvalila bih zaista sve, od naših spremaćica do kolega u zbornici, a p. Horvat  nam je poslao poruku nakon posjeta: ‘Vi ste jedna super zbornica. Hvala vam na tako lijepoj dobrodošlici.’  Odmah nakon tog posjeta, ispalo je tako po našem rasporedu, bili smo u humanitarnoj Udruzi Savao. Učenici već znaju  kako tamo sve ide, ali tog puta susret s korisnicima, to im je bio najzanimljiviji dio koji će pamtiti cijeli život.

Postoje ljudi koji kažu: ‘Pa ja nemam vremena za volontiranje, ne stižem izaći iz svog doma’. Vjerujem da dok mi sada razgovaramo postoje ljudi koji u ovom trenutku kuhaju ručak za svoju obitelj, postoji djed koji juri po unuke u vrtić, teta koja će nakon posla izvesti svoje nećake u park, kolege koji se međusobno hrabre i podržavaju, susjedi koji jedni drugima pomažu… Sve su to predivna volonterska djela i mi smo prvo pozvani služiti u svojoj okolini, a tek onda ići dalje. Uvijek govorim učenicima na satu, prvo smo pozvani biti dobri jedni prema drugima u razredu, a tek onda idemo prema van. Znaju mi učenici reći da su me vidjeli da s njihovom razrednicom putujem doma. Tada im kažem da se mi profesori u zbornici jako lijepo slažemo. I to je primjer koji moramo pružiti našim učenicima.’

Na kraju razgovora ravnateljica Naletilić je poručila: ‘Svakako bih svima u školama preporučila da čine dobro i da se uključe u volonterske i humanitarne akcije jer će im to donijeti puno dobroga, pridonjeti pozitivnom ozračju i kolegijalnom međusobnom ponašanju u školi.’

Dobrota u Privatnoj gimnaziji i ekonomskoj školi Katarina Zrinski

Kako bih doznala na koji način dobrotu i humanitarne aktivnosti šire i provode u Privatnoj gimnaziji i ekonomskoj školi Katarina Zrinski u Zagrebu razgovarala sam s učenicom i djelatnicama ove škole koja je  proslavila 27. rođendan. Moje su sugovornice bile suradnica u nastavi Doris Jukić, ujedno i predsjednica udruge Poduzetni, profesorica Mirela Kadijević, voditeljica Eko grupe i zamjenica voditeljice humanitarnih aktivnosti škole i učenica Jana Jerković.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski

Profesorica Kadijević pojasnila je na početku razgovora odakle sve dolaze njihovi učenici.

‘Škola se nalazi u Zagrebu na adresi Selska 119, a učenici dolaze iz različitih dijelova grada, od Dubrave pa sve do Velike Gorice. Imamo i učenike koji su se doselili iz različitih krajeva države te učenike koji su iz inozemstva došli k nama, kao na primjer iz Ukrajine, Filipina, Kanade, Irske i Albanije. Naši su učenici izuzetno raznolika skupina mladih ljudi koji imaju nekoliko zajedničkih karakteristika. Većina njih pokazuje visok stupanj zainteresiranosti za nastavu i aktivno sudjeluju u školskim aktivnostima. Također, imamo učenike koji su vrlo motivirani i strastveni prema svojim akademskim ciljevima te se trude postići izvrsnost u svojim studijima, a imamo i učenike koji su talentirani u umjetnosti, sportu i drugim područjima te se ističu različitim izvannastavnim aktivnostima.’

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski

Gospođa Jukić predsjednica je udruge ‘Poduzetni’, a ujedno i suradnica u nastavi u Privatnoj gimnaziji i ekonomskoj školi Katarina Zrinski u Zagrebu. Otkrila je o kakvoj je udruzi riječ i na koji način je udruga ‘Poduzetni’ povezana sa školom.

‘Mlađa smo udruga od škole i ove smo godine proslavili 15. rođendan. Svih 15 godina mi smo potporna institucija u Privatnoj gimnaziji i  ekonomskoj školi Katarina Zrinski. Naši su ciljevi promicanje cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo i razvitak civilnog društva. To provodimo uz pomoć raznih radionica i seminara za sve uzraste, počevši od vrtića za sve generacije. Što se tiče humanitarnog djelovanja, imamo akcije ‘Poduzetni za Božić’ i ‘Poduzetni za Uskrs’ u suradnji sa školom, ali isto tako imamo i suradnju s caritasovom Kućom za mlade. Njihovi su štićenici  u dobi od srednje škole do fakulteta i s njima provodimo simulacije poslovnih razgovora, poslovno odijevanje i pripremamo ih za tržište rada.

Što se tiče dobrote, nastojimo biti dobri cijele godine, a tijekom blagdana posebice. Akcije ‘Poduzetni za Božić’ i ‘Poduzetni za Uskrs’ provode naši učenici koji svojim volonterskim radom prikupljaju sredstva za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi na području Zagrebačke nadbiskupije. Akcije su se od 2011. pa sve do sada provodile na različite načine. Prijašnjih smo godina izrađivali prigodne ukrase koje su naši učenici izlagali na štandovima i tako prikupljali donacije. Također, štićenici su slali pisma sa svojim željama, a naši su učenici s radošću ispunjavali njihove želje. Od 2023. akciju smo povezali sa stručnom praksom naših učenika, pa u suradnji s jednom mesnicom i jednim OPG-om, učenici tijekom prakse prezentiraju naše humanitarne akcije nudeći njihove proizvode, a određeni dio sredstava doniraju štićenicima caritasa. To znači da mi kad provodimo neku humanitarnu akciju, nismo samo u školi, nego idemo u posjete potrebitima. Ove godine izrađujemo prirodne sapune, svijeće i adventske vijence koje ćemo prodavati kako bismo pomogli štićenicima caritasove Kuće za mlade. Naša volonterska proizvodnja kreće u prodaju 15. studenog.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski

Nakon potresa koji je pogodio Zagreb organizirali smo prikupljanje sredstava za pogođene obitelji na području Sisačko moslavačke županije. Za vrijeme pandemije koronavirusa provodili smo akciju ‘Jedno pismo, jedan osmijeh’ u kojoj su građani na našoj stranici kupovali uskršnje čestitke i stavljali svoj tekst koji žele napisati. Naši su učenici pisali taj tekst na čestitke i nosili u Dom za starije osobe Trešnjevka.’

Jana gdje si sve volontirala?

‘Imam višegodišnje iskustvo volontiranja u ovoj školi, pogotovo vezano uz praksu, jer sam sada četvrti razred. Najdraže moje iskustvo bilo je u drugom razredu. Imali smo praksu tijekom koje smo morali ići u razne tvrtke i prezentirati im kako bismo mi pomogli drugima mesnim proizvodima mesnice čije smo proizvode nudili. Mi smo prodavali te mesne proizvode, a pola prihoda od prodanih mesnih proizvoda išlo je u humanitarne svrhe. Imam jako lijepo sjećanje na jednu gospođu Jasminu. Morali smo sami zvati tvrtke da nas prime kod sebe. Mnogi su me odbili, a ona me lijepo primila i ugostila i baš smo se napričale. Nakon što sam joj sve prezentirala, kupila je par šunkica i ispratila me s punom vrećicom proizvoda od meda, jer njezina se tvrtka bavi medom. I sve je to jako dobro, jer tako razvijamo svoje komunikacijske i razne druge vještine.’

Gospođa Jukić otkrila je kako su volontirali u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu i u caritasovoj Kući za mlade i to im je bilo vrlo važno iskustvo.

‘U akcijama sudjeluju svi učenici naše škole, a trenutno ih je u školi 160. Kada idemo direktno predavati donacije predaju ih učenici koji su se najviše istaknuli u prodaji i oni koji izraze najveću želju ići u posjet. Nisu uvijek isti učenici, nego samo koji žele i koji su najbolji. Željela bih posebno istaknuti odličnu suradnju s gospođama Suzanom i Danielom iz caritasove Kuće za mlade. One su uvijek tu za nas i kada prikupljamo sve naše proizvode i donacije uvijek nas znaju usmjeriti kome je to najpotrebnije u tom trenutku. Susreti kod njih, to je nešto prelijepo. Oni su toliko topli, toliko dobri. Štićenici dođu, u početku im bude malo neugodno, ali kada krenemo pričati, jer naši su učenici vršnjaci s korisnicima Kuće, oni ubrzo nađu svoje zajedničke teme i razviju se lijepa prijateljstva.’

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski

Prilikom odlaska na humanitarne akcije učenici imaju priliku razgovarati s potrebitima i volonterima koji im pomažu, pojasnila je profesorica Kadijević.  ‘Bitan nam je taj osobni kontakt kako bismo se mogli povezati s njima. Uvijek nam pruže toplu dobrodošlicu i čašicu razgovora.’

‘Svi učenici uključivali su se s radošću u humanitarne aktivnosti. Išli smo u posjet vrlo mladim štićenicima u dobi od 5 do 10 godina i oni su zaista nevjerojatno reagirali. Počeli su nas grliti i ljubiti. Na kraju smo se svi predivno družili, počastili su nas sokovima i grickalicama i pamtit ću taj posjet još dugo’, posvjedočila je učenica Jana.

Kako ste došli na ideju potaknuti svoje učenike na činjenje dobra i na humanitarni rad, profesorice Kadijević?

‘Ideju poticanja učenika na humanitarni rad dobili smo promatrajući potrebe u našoj zajednici i želeći doprinijeti pozitivnim promjenama. Svjesni smo važnosti učenja o empatiji i suosjećanju i aktivnom sudjelovanju u dobročinstvu.’

Imate li humanitarnu grupu u školi, ako da tko su članovi te humanitarne grupe i kako se postaje njezinim članom?

‘Nemamo humanitarnu grupu ali imamo inicijative, a to bi bila naša Eko grupa. Grupa funkcionira na taj način da akcijom ‘5 za 5′ odvajamo plastične boce koje odnosimo u otkupne centre te odvajamo novac u humanitarne svrhe. U grupu se mogu učlaniti svi učenici koji su zainteresirani, koji su ekološki osviješteni ili koji to žele biti.’

Kako reagiraju učenici kada dođu u vašu školu i kada im kažete da će moći provoditi neke humanitarne akcije? Veseli li ih to, gospođo Jukić?

‘Svi mi cijenimo humanitarni rad. Njihove su reakcije uglavnom pozitivne zato što vide konkretne rezultate svog rada. Svi mogu ići s nama na volontiranje koje provodimo cijele godine, ne samo za Božić i Uskrs, imamo različite akcije, tako da većina njih voli sudjelovati.’

Što posebno pamtite, koja vam se humanitarna akcija posebno upisala u um i srce?

‘Bila je to prošle godine naša humanitarna akcija ‘Poduzetni za Uskrs’. Išli smo u Kuću za mlade. Oni su u to vrijeme organizirali hodočašće u Padovu i mi smo im donijeli jako puno suhomesnatih proizvoda. Više štićenika nikad do tada nije jelo salame. Našim je učenicima to bilo nevjerojatno. Iduće godine za Božić puno se više učenika odazvalo akciji, odnosno puno je veća bila donacija, jer su naši učenici shvatili da nešto što je njima sasvim normalno i o čemu oni uopće ne razmišljaju, jer im je salama nešto svakodnevno, štićenicima je to poslastica.’

Na koji način potičete učenike i približavate im humanitarno djelovanje? Nadahnjujete li se na Božjoj riječi?

‘Poticanje učenika na humanitarno djelovanje zahtijeva malo kreativnosti i puno entuzijazma. Koristimo različite metode, od organiziranja humanitarnih događaja do educiranja o važnosti pomaganja drugima, a oslanjamo se i na vrijednosti poput ljubavi, suosjećanja i solidarnosti, što je definitivno Božji put.’

Kakve su reakcije učenika prilikom provođenja humanitarnih aktivnosti profesorice Kadijević?

‘Mnogi od njih su ponosni što mogu doprinijeti zajednici i osjećaju ispunjenje kada vide konkretne rezultate svoga rada. U početku budu malo i skeptični jer taj humanitarni dio u većini slučajeva bude prikriven, ali ovdje baš na konkretnim primjerima vide gdje njihov trud i uloženo vrijeme odlaze.’

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: Privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski

Kakve su reakcije roditelja učenika, podržavaju li oni humanitarne projekte koje provodite u školi?

‘Reakcije roditelja učenika uglavnom su vrlo pozitivne. Većina roditelja podržava naše humanitarne projekte i vide ih kao priliku da njihova djeca nauče neke važne životne lekcije. Naravno, uvijek ima nekoliko roditelja koji su malo skeptični ili rezervirani, ali obično nakon što vide pozitivne učinke koje humanitarni rad ima na njihovu djecu i oni se pridruže u podršci i svi zajedno onda činimo tim za dobro.’

Kakve su reakcije učenika kad uspiju ostvariti neku humanitarnu akciju?

‘Reakcije učenika kada uspiju ostvariti neku humanitarnu akciju obično su izuzetno pozitivne i ispunjeni su ponosom. Osjećaju zadovoljstvo zbog svojeg doprinosa zajednici i sreću što su mogli pomoći onima kojima je to potrebno. To ih dodatno motivira da nastave s humanitarnim aktivnostima i širi se osjećaj empatije i zajedništva među njima.’

Jana, kako si se ti osjećala provodeći humanitarne akcije?

‘Pa iskreno ću vam reći, na početku mi ni samoj nije bilo jasno bih li radije bila u školi ili na humanitarnoj akciji, pa sam se, odlazeći tamo, ipak olučila malo izvući iz škole. Onda sam shvatila da je to jedno posebno iskustvo i da uvijek odlazimo iz takvih institucija punog srca. Kad vidim tu djecu koliko su sretna kad im ljudi pomažu, jer tako nešto malo može njima jako puno pomoći, i ja sam sretnija i veselija.’

Je li teško provoditi humanitarne akcije profesorice Kadijević?

‘Provođenje akcija može biti izazovno i zahtijeva puno truda i organizacije, ali to je svakako vrijedan i ispunjavajući posao. Ponekad se suočavamo s logističkim izazovima, pronalaženjem resursa ili koordinacijom volonterskih aktivnosti, ali kada vidimo pozitivne učinke na našu zajednicu, osjećamo zadovoljstvo zbog pomaganja drugima. I sve te poteškoće na kraju krajeva postaju manje važne.’

Postoji i pozitivna strana dobrote, potvrda da činjenje dobra utječe na ponašanje, empatiju i uspješnost mladih. Kako i što se sve uči na temelju dobrote, gospođo Jukić?

‘Slažem se da postoji pozitivna strana dobrote, da dobra djela pozitivno utječu na mentalno zdravlje mladih prije svega. Uče ih vrijednostima poput altruizma, poštovanja, odgovornosti prema drugima i prema svojoj zajednici, a to je i u koliziji s našom udrugom ‘Poduzetni’, jer mi s dobrotom oblikujemo cjelovite individue koje preuzimaju ulogu aktivnih građana, što je izrazito bitno.’

Biste li preporučili drugim ravnateljima i profesorima provođenje dobra u razredu i školi, profesorice Kadijević?

‘Budući da radim s učenicima znam koliko je važno poticati na dobro u razredu i školi. Drugim ravnateljima i profesorima bih poručila da ne podcjenjuju snagu i važnost dobrote u obrazovanju mladih, a najvažnija poruka bi mi bila da budete primjer. Vi ste važan uzor svojim učenicima, pokažite im vrijednost i snagu dobrote svojim postupcima i riječima.’

Na koji način potaknuti druge škole da se uključe u volontiranje? Evo, vi imate i svoju udrugu ‘Poduzetni’ gospođo Jukić.

‘Mi to i radimo. Imamo sa školom Katarina Zrinski mapu projekata koji se zovu ‘Mi poduzetnici’ i surađujemo s većinom srednjih škola u Hrvatskoj. Uvijek imamo i humanitarni dio gdje mi njima prezentiramo kako mi radimo. Naravno da oni ne moraju raditi isto kao mi, daleko od toga, ali mogu vidjeti od nas kako mi to radimo i možemo ih potaknuti ako se i oni žele uključiti. Za mene je dobrota činjenje sitnih i velikih djela ljubaznosti i pažnje prema drugima, bez obzira na njihovu poziciju ili situacije u kojima se nalaze.’

XV. gimnazija u Zagrebu dobitnica Volonterskog Oskara

Dobitnik Volonterskog Oskara za prošlu godinu, u kategoriji: „Volontiranje u školskom sektoru”, zagrebačka je XV. gimnazija. Zanimalo me kakve su ih aktivnosti dovele do Oskara. Zato sam za razgovor zamolila Sanju Vučetić školsku psihologinju i nastavnicu psihologije, ujedno voditeljicu i koordinatoricu humanitarnih i volonterskih aktivnosti u XV. gimnaziji.

‘Humanitarne aktivnosti raspisujemo našim školskim kurikulumom. Imamo puno humanitarnih aktivnosti, puno volontiranja, od kojih neke vodim i aktivno sam uključena u njihovo provođenje, a većinu ostalih koordiniram. To znači da pratim aktivnosti i radim njihov raspored, vremenski ih usklađujem, pazim da broj aktivnosti nije pretjeran i logistički ih pratim u odnosu na vanjske suradnike.

Što se tiče prošle školske godine, svoje humanitarno djelovanje započeli smo akcijom za Vukovarski caritas. To je sad već tradicionalna akcija. Obično jedan autobus maturanata u pratnji profesora geografije i povijesti odlazi, u periodu kad se obilježava pad Vukovara, odati počast poginulima. Odlaze na hodočašće, ali tada i mi ostali, učenici i djelatnici škole, prikupimo pomoć za Vukovarski caritas. Prošle smo godine prikupili sedamnaest velikih kutija humanitarne pomoći za stanovnike Vukovara koji su predani caritasu u Borovu naselju.

Sljedeća nam je akcija bila ‘Za 1000 radosti’  u kojoj su u predbožićno vrijeme volonterke školskog caritasa prikupljale novčana sredstva  namjenjena siromašnim obiteljima.

Nakon toga naše je vijeće učenika organiziralo ‘Božićnu tombolu’ i ‘Božićni sajam’. Na ‘Božićnom sajmu’ neke su se rukotvorine, ne mogu baš reći prodavale, nego uglavnom mijenjale za donirana novčana sredstva, i na taj način je prikupljeno oko 8000 eura. Vijeće učenika odlučilo je da će određeni postotni iznosi tih sredstava biti donirani dječjem domu u Laduču za nabavu didaktičkih pomagala i IT opreme, zatim Odjelu za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju KBC-a Zagreb, također i Odjelu za pedijatriju Opće bolnice Nova Gradiška. I na kraju, budući da su nam bili korisnici prethodne godine, odlučili smo Kući za mlade bez roditeljske skrbi Emaus donirati određena sredstva za nabavu učeničkog pribora i didaktičkih pomagala.

Zatim smo dio novčanih sredstava od ‘Božićne tombole’ i ‘Božićnog sajma’ donirali obiteljima i staračkim domaćinstvima stradalima u potresu na Banovini.  Dio novca otišao je za Unicefov projekt ‘Škole za Afriku Etiopija’. Dio novca dobili su naši volonteri, Zlatni zmajevi, a dio je otišao u zakladu ‘MIOC alumni’ jer mi kroz ovu zakladu stipendiramo iz svake generacije po jednog učenika slabijeg imovinskog statusa naše gimnazije.

Nastavnici odnosno naša zbornica, neovisno o spomenutim akcijama, prikupila je posteljinu i ručnike koje je također donirala potrebitoj djeci i u tu se akciju nisu uključivali učenici. Sve ovo nabrojeno bilo je oko Božića.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

U svibnju smo imali akciju prikupljanja koju su proveli naši učenici međunarodnog programa u okviru svojih KASS projekata (creativiti, activiti, social servis). Prikupljali su očuvane društvene igre i slikovnice za korisnike Dječje bolnice Srebrnjak i Dječje bolnice u Klaićevoj.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

Zatim smo u svibnju, umjesto naše tradicionalne akcije ‘Kilogram hrane za socijalni dućan’, imali  na poziv Crvenog križa, prikupljanje ‘Zagrepčani Zagrepčanima’. Uspjeli smo prikupiti za socijalni dućan Crvenog križa dvanaest velikih kutija humanitarne pomoći.

Što se tiče ostalih volontiranja, imamo klub volontera ‘Zlatni zmaj’, a njega čine naši učenici koji za učenike osnovnih škola iz socijalno ugroženih obitelji održavaju instrukcije iz prirodoslovnih predmeta i jezika, odnosno svega što treba. Instrukcije održavaju na dva punkta, u mjesnom odboru Peščenica i na Jarunu. Ove godine otvorili smo i treći punkt u Osnovnoj školi Malešnica. Naši su učenici uspjeli za takvo volontiranje aktivirati i učenike V., VII. i XVI. gimnazije, Prirodoslovne škole Vladimira Preloga i Lucijanke, tako da zajedno sa svim tim učenicima održavaju u večernjim satima instrukcije za osnovnoškolce u dva termina tjedno.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

Imamo Geo-eko grupu koja godišnje provodi nekoliko akcija.  Grupu vodi profesor geografije. Oni čiste prostor oko škole, ali imaju i tematsku terensku nastavu tijekom koje, na primjer,  odlaze počistiti neku plažu na moru, pošumljavaju u dogovoru s lokalnim eko udrugama određene prostore na kojima to treba napraviti. To isto prošle je godine činila naša erazmus grupa. Ideja je bila baviti se invazivnim vrstama, tako da su jedan terenski izlet odradili na način da su čistili prostor od invazivnih vrsta na moru.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

Imamo ‘Školski caritas’ i u njega su uključene učenice koje su  fizički odradile sva prikupljanja za vukovarsku Socijalnu samoposlugu. Konkretno, moja je uloga da koordiniram sve te aktivnosti, da koordiniram rad ‘Zlatnih zmajeva’ i pomažem im u logistici prema osnovnim školama. Prikupljam rabljene udžbenike koji našim volonterima pomažu da lakše rade instrukcije s učenicima osnovnoškolskog uzrasta. Također pišem dopise srednjim školama i molim ih da se našim učenicima omogući da im dođu predstaviti svoj volonterski program i da na taj način aktiviraju učenike drugih škola. Što se tiče logistike, čuvam i ključeve od prostorija. Koordiniram zajedno s kolegom vjeroučiteljem djevojke iz Školskog caritasa, razvrstavam prikupljeno, slažem s njima pakete, objavljujem na oglasnoj ploči i web stranici informacije o akcijama jer svi  projekti o kojima sam pričala javno su i objavljeni na našoj web stranici i obično stavimo o njima neku crticu.

Konkretno ove nam je godine u volontiranje i humanitarne aktivnosti aktivno uključeno oko dvadeset posto učenika, to je brojka od oko njih dvjestotinjak ako ne i više. Mi smo upravo zbog tih svojih volonterskih aktivnosti prošle godine bili dobitnici Volonterskog Oskara za 2023.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

Dvadeset posto učenika aktivno sudjeluje u humanitarnim akcijama, a to znači da oni prikupljaju pakete, skupljaju smeće, pošumljavaju, idu na teren, održavaju instrukcije, ali cijela škola donira, a to znači da se cijela škola uključuje kad se prikupljaju namirnice i svi ih donosimo.

Trenutno je u tijeku prikupljanje za Vukovar, s tim da smo se bili odlučili pomoći i Bosni koja je stradala u velikoj poplavi ove jeseni, ali smo na kraju zaključili da nam je preblizu termin i da ćemo onda u vrijeme ‘Božićne tombole’ i ‘Božićnog sajma’ dio novčanih sredstava usmjeriti u Bosnu. Uvijek pratimo aktualna događanja pa smo prikupljali za Tursku i Siriju prije dvije godine. Osjetljivi smo pa prikupljamo za one koji su u najvećoj potrebi.

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

Učenici se rado odazivaju na humanitarne akcije. Mislim da dovoljno govori iznos koji se prikupi, jer kad prikupite oko 8000 eura onda vam je jasno da  svi daju svoj prilog. Imamo i podršku roditelja prilikom provođenja humanitarnih akcija. Roditelji su nam uglavnom velika pomoć u logistici. Evo na primjer, kada smo pred otprilike četiri godine prikupili donaciju za Dječji dom Lipik, tada smo se oslonili na roditelje koji su našli prijevoz i omogućili da se prikupljene stvari prenesu.

Rekla bih da su akcije dobrote način našeg života. Vrlo smo senzibilizirani na to da ako mi nešto znamo i možemo rado ćemo to podijeliti s onima koji ne znaju ili ne mogu. Zato i instrukcije osnovnoškolcima, koje naši učenici rade u svoje slobodno vrijeme u večernjim terminima, to je nešto što gradi cjelovitu ličnost. Nećemo ustrajati samo na intelektualnim ili kognitivnim kompetencijama koje razvijamo, nego razvijamo cjelovitu osobnost učenika. Jedan dio toga je i da podjelimo ono što možemo ili ono što znamo s onima koji su u potrebi. Na taj način se odgaja učenike od trenutka kad uđu u školu. Svi u tome sudjelujemo. Nije to ekskluziva za učenike, nego te životne vrijednosti dijelimo i mi nastavnici, a dijele i njihovi roditelji. Rekla bih da upravo zbog toga ostaju vezani za školu. Imamo i naš klub ‘Alumni’ i kroz taj klub stipendiramo one koji među nama imaju manje mogućnosti. Uvijek to ide na svim razinama i ne bih to izdvajala kao nešto posebno ili izvan naše osobnosti, nego jednostavno njegujemo to kao dio svoje ličnosti. Svih tih aktivnosti ne bi bilo da nas u njima nije podržavao i poticao ravnatelj naše škole prof. Nikola Dmitrović. Upravo on je zaslužan, uz psihologinju Zrinku Pandžić, za organizaciju humanitarnog pub kviza kao i za organizaciju i provođenje Božićnih humanitarnih aktivnosti.’

Humanitarne aktivnosti srednjoškolaca / Foto: XV. gimnazija u Zagrebu

Zanimljivo je čuti na kraju odgovor psihologinje na pitanje ima li provođenje humanitarnih akcija, način života koji su postavili svojim učenicima i djelatnicima u školi, utjecaj na sprečavanje agresivnog i egoističnog ponašanja među učenicima.

‘Rekla bih da provođenje humanitarnih aktivnosti pridonosi sprečavanju agresivnog i egoističnog ponašanja među učenicima, a pridonosi i njihovoj kohezivnosti, odnosno građenju identiteta MIOC-a na koji su oni jako ponosni. Pokušavamo potaknuti i druge da na taj način djeluju i voljeli bi da to zaživi i u drugim školskim sredinama. Mi smo zaista velika gimnazija, pa onda i možemo imati široku lepezu humanitarnih aktivnosti. Ali nije to samo jedna i nije to jednosmjerna aktivnost. Svaki će od nastavnika ponuditi nešto svoje. Ako smo u Erazmusu onda ćemo i tu tražiti  humanitarnu ili volontersku komponentu, a ako smo na geografiji kolega će se uključiti sa svoje geološke pozicije.  Sve humanitarne i volonterske aktivnosti povezane su uz samo školsko gradivo, isprepletene su s njim, i ne želimo uopće jedno od drugog odvajati jer smatramo to oboje dijelom školovanja kroz koje se prolazi gradeći cjelovitu ličnost.’

‘Kada nas Isus želi podučiti kakav bi kršćanski stav trebao biti, onda nas upućuje na slavno mjerilo po kojem ćemo svi biti suđeni: hranio sam gladne, davao piti žednima, posjećivao sam bolesne i zatvorenike. Djela milosrđa put su ljubavi kojem nas Isus podučava. Prema tome, nisu nužni veliki govori o ljubavi, već muškarci i žene koji znaju kako činiti te malene stvari za Isusa, za oca.’

Ove riječi svetog oca Franje i primjer učenika i djelatnika Ekonomske škole, Privatne gimnazije i ekonomske škole Katarina Zrinski te XV. gimnazije u Zagrebu neka budu poticaj svima nama, učimo djecu i mlade dobroti vlastitim primjerom jer plodovi neće izostati!

Autor: Snježana Kirinić Grubić, novinarka Hrvatskog katoličkog radija – Hrvatska katolička mreža (snjezana.kirinic.grubic@hkm.hr)

Agresivnost i egoizam djece i mladih – jesmo li svjesni opasnosti i može li dobrota pomoći? 3/6 | HKM

Agresivnost i egoizam djece i mladih – jesmo li svjesni opasnosti i može li dobrota pomoći? 4/6 | HKM

Agresivnost i egoizam djece i mladih – jesmo li svjesni opasnosti i može li dobrota pomoći? 5/6 | HKM