Žedna mi je duša Boga, Boga živoga. (Ps 42, 3)

Liturgija dana (13. ožujka):

Prvo čitanje:

2Kr 5, 1-15a

Mnogi gubavci bijahu u Izraelu, ali ni jedan se od njih ne očisti osim Sirijca Naamana (Lk 4, 27).

U one dane: Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek, i poštovan pred svojini gospodarom, jer je po njemu Gospodin dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!«
Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: »Tako je i tako rekla ona djevojka iz zemlje izraelske.« Aramejski kralj odgovori: »Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.« Naaman ode; ponio je deset talenata srebra, šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: »Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, i svoga slugu Naamana, da ga izliječiš od gube.«
Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine svoje i reče: »Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati, te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo i uvjerite se kako traži povoda da me napadne!«
A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao svoju odjeću, poruči kralju: »Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni pa će se uvjeriti da ima prorok u Izraelu.«
I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej mu pošalje vjesnika s porukom: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo će ti opet biti čisto.« Naaman se naljuti i pođe govoreći: »Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospodina, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke damaščanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se u njima mogao okupati da postanem čist?«
Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.«
I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!
Vrati se on čovjeku Božjemu sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.«

Psalam:

42 , 2-3; 43 , 3-4

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći, i lice Božje gledati?

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga;
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode,
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!

Evanđelje:

Lk 4, 24-30

Isus kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan samo Židovima.

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral