Zašto nisi uložio moj novac u novčarnicu? (Lk 19, 23)

Liturgija dana (20. studenog):

Prvo čitanje:

Otk 4,1-11

Svet Gospodin, Bog, Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!

Ja, Ivan, vidjeh:
gle, vrata otvorena na nebu!
A onaj prijašnji! glas, što ga ono začuh
kao glas trublje što govoraše sa mnom,
reče:
»Uziđi ovalno
i pokazat ću ti što se ima dogoditi
nakon ovoga!«
I odmah se u duhu zanijeh
kad gle:
prijestolje stajaše na nebu
i na prijestolje Netko sjede
— taj što sjede
bijaše nalik jaspisu i sardu —
a uokolo prijestolja duga
nalik smaragdu.
Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja,
a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine,
obučene u bijele haljine,
sa zlatnim vijencima na glavi.
Od prijestolja izlaze munje,
i glasovi, i gromovi;
pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja,
to jest sedam duhova Božjih,
a ispred prijestolja kao neko stakleno more,
nalik na prozirac.
U sredini prijestolja, oko prijestolja
četiri bića,
sprijeda i straga puna očiju:
prvo biće slično lavu,
drugo biće slično juncu,
treće biće s licem kao čovječjim,
četvrto biće slično letećem orlu.
Ta su četiri bića
— u svakoga po šest krila —
sve naokolo i iznutra puna očiju.
Bez predaha dan i noć govore:
»Svet! Svet! Svet
Gospodin, Bog, Svevladar,
Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!«
I kad god bića daju slavu i čast i pohvalnicu
Onomu koji sjedi na prijestolju,
Živomu u vijeke vjekova,
dvadeset i četiri starješine padnu ničice
pred Onim koji sjedi na prijestolju
i poklone se njemu —
Živomu u vijeke vjekova —
stavljajući svoje vijence pred prijestolje
i govoreći:
»Dostojan si, Gospode, Bože naš,
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio,
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!«

Psalam:

150,1-6

Svet, svet, svet, Gospodin, Bog, Svevladar!

Hvalite Boga u Svetištu njegovu,
slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!
Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,
slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

Hvalite ga zvucima roga,
slavite ga harfom i citrom!
Hvalite ga igrom i bubnjem,
slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

Hvalite ga cimbalima zvučnim,
slavite ga cimbalima gromkim!
Sve što god diše,
Gospodina neka slavi!

Evanđelje:

Lk 19, 11-28

U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo, Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral