Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji. (Mk 2, 10)

Liturgija dana (16. siječnja):

Prvo čitanje:
1Sam 8,4-7.10-22a
Kad budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Gospodin vas neće uslišiti.

U one dane: Skupiše se sve starješine izraelske i dođoše k Samuelu u Ramu. I rekoše mu: »Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda.« Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: »Daj nam kralja da nam vlada!« Zato se Samuel pomoli Gospodinu.
A Gospodin reče Samuelu: »Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima.«
Samuel ponovi sve Gospodinove riječi narodu koji je od njega tražio kralja. I reče: »Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevat i nad vama: uzimat će vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja, i oni će trčati pred njegovim bojnim kolima. Postavljat će ih za tisućnike i za pedesetnike; orat će oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izrađivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. Uzimat će kralj vaše kćeri da mu priređuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. Uzimat će najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat će ih svojim dvoranima. Uzimat će desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat će je svojim dvoranima i službenicima. Uzimat će vaše sluge i vaše sluškinje, i vaše najljepše volove i magarce, i upotrebljavat će ih za svoj posao. Uzimat će desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat ćete mu robovi. I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Gospodin vas neće uslišati u onaj dan!«
Narod nije htio da posluša Samuelova glasa, nego reče: »Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama! Tako ćemo i mi biti kao svi narodi: sudit će nam naš kralj, bit će nam vođa i vodit će naše ratove.«
Kad je Samuel čuo što narod govori, kaza sve Gospodinu. A Gospodin reče Samuelu: »Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!«

Psalam:
89,16-19
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

Evanđelje:
Mk 2,1-12

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:

„On im navješćivaše Riječ.“ Isus navješćuje Riječ, objavljuje sebe, vječnu Riječ Očevu koja nam otkriva otajstvo našega Boga. Isusovo temeljno poslanje ovdje na zemlji bilo je propovijedati Riječ, istinu o Bogu. Sve drugo je posljedično: svako ozdravljenje, svako oslobođenje, sve što je činio čovjeku.

Oko toga Isusa se skuplja mnoštvo, nerijetko da ga samo slušaju, kako nam evanđelisti spominju, ali još češće jer su u potrebi za kojim čudom u svojim životima ili u životu svoga bližnjega. Isus sve to zna. Ako sve zna, zašto nam ne pomogne? Ako sve zna i može, zašto su toliki neuslišani u svojim traženjima, reći će „pametni“ naš ljudski razum. Riječ koju navješćuje Isus tako jednostavno odgovara: „…Vidjevši njihovu vjeru…“.

Na jednom drugom mjestu reći će Isus da je sve moguće onomu koji vjeruje.

Dok razum i ljudska pamet, teološko – filozofski traktati razmišljaju što pripada na Boga, a što ne, što mu je moguće, a što ne, čak i dalje, što Bog smije, a što ne smije, vjera se probija kroz mnoštvo. Takva, zadivljujuća vjera, biva sposobna primiti najprije bezgranično Božje milosrđe, dobrotu i ljubav, a onda posljedično i sva moguća čuda koja je vlastan Bog, po svojoj Riječi, Sinu, Isusu Kristu darovati nama ljudima. Nedavno reče jedan glazbenik i iskreni vjernik da nas naš ljudski razum u mnogočemu sprječava primiti izobilje Božjih darova. Ne zato što vjera i razum ne idu zajedno, štoviše, znamo dobro da idu, nego zato što našim mozgom mi sami zatvorimo tolike kanale Božje Riječi koja se želi probiti k nama i navijestiti nam Radosnu vijest spasenja.

Ne čini li nam se kao da smo se mi svojim razumom, svojim traženjem puteva, zatvorili u kuću, okružili se mnoštvom „pismoznanskih“ istomišljenika, izolirali sve zidove i krovove, a Isusa ostavili negdje izvan kuće.

Preduvjet da i mene i tebe Isus pogleda nije naš ljudski razum nego naša vjera.

Dok mi mozgamo u svom srcu neka nam makar kroz jedan i najmanji otvor progovori Božja istina da je On, tvoj i moj Bog, vlastan, ovlašten činiti sve. Čak i ono u čemu ga i sami ograničavamo jer Mu dovoljno ne vjerujemo. Što smo sposobni, dragi prijatelji, iz vjere, danas učiniti da bismo došli do Isusa?

Gospodine moj, vječna Riječi Oca neizmjernog milosrđa utječem se Tebi. Umnoži moju vjeru koja je sposobna i danas naći put do Tebe i doživjeti u svojim uzetostima snagu Tvoje božanske vlasti i moći. Oslobodi me mozganja, a daruj veću milost predanja.