Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji. (Mk 2, 10) 

Liturgija dana (13. siječnja):

Prvo čitanje:

Heb 4, 1-5. 11

Braćo!
Bojmo se,
dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak,
da se za koga od vas ne bi utvrdilo
kako je zakasnio.
Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima,
ali njima Riječ poruke nije uskoristila
jer se vjerom nisu pridružili
onima koji su poslušali.
U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo,
prema onom što je rekao:
»Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak«,
premda su djela od postanka svijeta dovršena.
Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako:
»I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.«
A ovdje opet:
»Nikad neće ući u moj počinak.«
Pohitimo dakle ući u taj Počinak
da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

Psalam:

 78, 3.4bc.6c-8

Ne zaboravite djela Božjih!

Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.

Da ustanu i djeci svojoj kazuju
da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove.

Kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan —
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.

Evanđelje:

Mk 2, 1-12

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral