Vi ste svjetlost svijeta. (Mt 5, 14)

Liturgija dana (9. lipnja):

Prvo čitanje:
1Kr 17,7-16
Brašno se iz ćupa nije potrošilo po riječi koju je Gospodin rekao preko Ilije.

U one dane: Presuši potok gdje je bio sakriven Ilija, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. Tada Iliji dođe riječ Gospodnja: »Ustani, idi u Sarfatu sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«
Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču, da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu, da pojedemo i — umremo.«
Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svog sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
U ćupu neće brašna nestati
ni vrč se s uljem neće isprazniti
sve dokle Gospodin ne pusti
da kiša padne na zemlju.«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.

Psalam:
4,2-5.7-8
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!
Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda?
Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Dršćite i ne griješite,
na svojim ležajima razmislite i zanijemite.

Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.

Evanđelje:
Mt 5,13-16

U ono vrijeme:
Reče Isus svojmi učenicima:
»Vi ste sol zemlje.
Ali ako sol obljutavi,
čime će se ona osoliti?
Nije više ni za što,
nego da se baci van
i da ljudi po njoj gaze.
Vi ste svjetlost svijeta.
Ne može se sakriti grad
što leži na gori.
Niti se užiže svjetiljka
da se stavi pod sud,
nego na svijećnjak
da svijetli svima u kući.
Tako neka svijetli vaša svjetlost
pred ljudima
da vide vaša dobra djela
i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači p. Niko Bilić:

Čudesno dostojanstvo i veličinu Isus vidi u svojim učenicima kad ih u Govoru na gori promatra kao sol zemlje i svjetlo svijeta. Zemlja u Bibliji od početka označava ovaj naš svijet, Božjom snagom stvoren.

Za razliku od neba, koje nas nadilazi i Božji je prostor, zemlja je povjerena nama ljudima.

Prema Kristovoj definiciji njegovi učenici taj svijet ljudskoga života čuvaju i daju mu dobar okus. A bitno je kakav okus ima naš život. Iskonska ekologija, briga za okoliš i čuvanje Božjega stvorenja potječe iz Biblije i dubinski je vezano s Isusovim evanđeljem.

Kao Isusovi učenici vrijedni ste toliko da se i velika, najveća cijena time može platiti. To je naime poznato značenje soli tijekom povijesti.

Sa silnom radošću javljam vam se danas iz naše Zaklade „Anamarija Carević“ – Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra u srcu Zagreba u Palmotićevoj 31.

S osjećajima i mislima Isusova srca želimo reći hvala što nas velikodušno podupirete u ponovnom dizanju ovog hrvatskog narodnog svetišta Srca Spasiteljeva.

Kad Gospodin svojim slušateljima kaže da su svjetlo svijeta, onda s jedne strane potvrđuje svoje ponizno utjelovljenje. Snizio se i izjednačio se s nama. S druge strane još više nas uzvisuje i daje nam vrhunsku vrijednost.

Poznati početak Ivanova evanđelja promatra kako je on svjetlo koje i u pra-tami svijetli, prosvjetljuje svakog čovjeka. On je svjetlo koje došlo na svijet i koje je život. Sam će, nakon što je optuženicu spasio od kamenovanja, proglasiti da je on svjetlo svijeta.

A na gori Isus veli svojim učenicima da su oni svjetlo za naš kozmos, za sav stvoreni svijet. Ne zvijezde i sunce, nego ljudi – učenici koji primaju riječi svoga Učitelja.

Je li to izvrsna definicija svete Pričesti?

Primi Svjetlo svijeta da budeš svjetlo svijeta! Slično kako sveti Augustin reče: Primi što jesi, budi ono što primaš!

Kao i uvijek Gospodin upozorava također na opasnost koja prijeti. Ako je izvor dobroga okusa presahnuo, ništa više ne vrijedi. Odbačen, zaboravljen, zemljom je prekriven i pregažen!

Ako čuvar nema snage čuvati, nestaje dragulj. Čuvar se iznevjerio, ne služi svrsi, nepotreban je. Čovjek, Kristov otkupljenik, koji svoju kršćansku dušu prodaje kojekakvim suvremenim ili drevnim, dobro znanim, vrazima, bit će zgažen.

Pregazit će ga i vrijeme i ljudi, i njegova vlastita savjest. Ništa od njega. Samo prašina pod čovjekovim nogama!

Zato je Evanđelje živ i žuran poziv na obraćenje.

Ponuda! Molimo danas da se u nama probudi sav interes za onu pravu slavu, slavu Božju koja je vodila cijenjenog sv. Ignacija Lojolskog. Tko želi činiti dobro ovome svijetu, neka traži Božju, a ne svoju slavu.

Biti Isusov znači svijetliti. Onda svi ljudi mogu vidjeti dobra djela Majke Crkve.

Osjećaju snagu probodenog Srca Gospodinova koje pred apostolom Tomom opet živo kuca. Osjećaju kako je u križu i uskrsnuću Isusovu slava našega Oca koji u svojoj nebeskoj kući ima spreman trajan dom za svakog od nas.