Uskrsnu i ide pred vama u Galileju. (Mt 28, 7)

Liturgija dana (4. travnja):

Prvo čitanje:
Izl 14,15 – 15,1a
Izraelci su išli suhim posred mora.

U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:
»Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Psalam:
118,1-2.16-17.22-23
Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje:
Rim 6,3-11
Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Evanđelje:
Mt 28,1-10

Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković, župnik Župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji:

Velika Subota jest dana tišine, promišljanja i klanjanja u našim crkvama koje su otvorene od ranoga jutra i čekaju nas da zastanemo na čas u svojoj užurbanosti koja vlada oko priprema za Uskrs. Nekako kao da nam je važniji uskršnji stol, trenutak blagdanskog blagovanja i sređivanje kuće, nego trenutci ovih veličanstvenih dana koji nas pozivaju da zastanemo i promislimo.

Zastati i promisliti na Isusovom grobu bio bi za svakoga od nas plodonosan trenutak kada bismo istinski odvojili vrijeme i priznali si da ništa toliko nije važno kao što su trenutci provedeni s Gospodinom, osluškujući njegov glas na današnji dan tišine.

Kao pomoć u tom razmatranju liturgija nam danas nudi Poslanicu svetoga Pavla apostola Rimljanima u kojoj sv. Pavao vješto približava to veličanstveno otajstvo naše vjere.

Premda smo još u tišini dopustimo da riječi poslanice odjekuju u nama i potaknu nas da trenutke promišljanja o ovom danu posvetimo upravo onome što je naj bitnije. Što je to bitno, što bismo trebali razmatrati? Svakako tema uskrsnuća.

Sveti Pavao kaže: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“

Ključ i temelj našeg promišljanja trebalo bi biti krštenje.

Naime, u liturgiji Vazmene Subote svake godine se krste katekumeni, tj. oni koji kao djeca nisu imali mogućnost krštenja kao većina vjernika. Sam obred krštenja pun je simbolike i on je u ovoj poslanici detaljno opisan. Biti kršten znači biti uronjen s Kristom u smrt i s njime biti suobličen u patnjama njegovim, kako bismo mogli zajedno s Njime uskrsnuti. Zato trebamo iz dana u dan srastati zajedno s Kristom nasljedujući ga svakim danom trudeći mu se postati sličnijima.

Ulaskom u krsni studenac, svaki katekumen najprije je sa sebe skinuo staru odjeću, tj. staroga čovjeka kako bi uronjen s Kristom umro tom starom i rodio se na novo čovještvo. Predivnog li otajstva i ljubavi koju nam je sam Gospodin ostavio u sakramentu krštenja kojega često olako shvaćamo kao nešto što se treba kulturološki izvršiti kako bismo bili prihvaćeni u društvu.

Kada bismo doista danas zastali i prizvali si u pamet što to znači biti kršten, plakali bismo od sreće hvaleći Boga, jer dokinuto je ropstvo grijeha i smrti. Ono staro i grešno nas više ne opterećuje, jaram je s nas skinut, a mi smo slobodni poput leptira koji leti po prostranim livadama prekrasnoga cvijeća. Biti svjestan svoga krštenja, da po njemu pripadamo jedino Bogu koji nas ljubi do kraja i koji po istom sakramentu prebiva u našim dušama, jer svatko od nas po krštenju postao je hram Duha Svetoga koji je jači od bilo kakvoga zla, grijeha i smrti.

Rekli bismo: „Jednom kršten, zauvijek kršten.“

Nema više smrti i ropstva jer: „Krist, uskrsnu od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje.“

Stoga smatrajmo sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Dok razmišljamo o ovom veličanstvenom daru kojega smo dobili i kojega iz dana u dan treba svjesno živjeti i koristiti u svim trenutcima naših života bili oni radosni ili teški recimo hvala ti Gospodine na darovima koje smo besplatno i bezuvjetno primili.

Molimo stoga za sve koji su kršteni ili će biti noćas kršteni da budu svjesni te veličanstvene ljubavi i ostanu joj vjerni do kraja. Amen.