S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Učio ih je kao onaj koji ima vlast. (Mk 1, 22)
Liturgija dana (13. siječnja):
Prvo čitanje:
1Sam 1,9-20
Gospodin se opomenu Ane, te ona rodi Samuela.
U one dane: Ana ustade, pošto su jeli i pili u Šilu, i stupi pred Gospodina. A svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Gospodnjega. I ojađena u duši pomoli se Ana Gospodinu plačući gorko. I zavjetova se ovako: »Gospodine nad Vojskama! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje, i opomeneš se mene, i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Gospodinu za sve dane njegova života, i britva neće prijeći preko glave njegove.«
Tako se ona dugo molila pred Gospodinom, a Eli je motrio usta njezina. Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. I reče joj Eli: »Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!«
Ali Ana odgovori i reče: »Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Gospodinom. Ne smatraj službenicu svoju ženom nevaljalom, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.«
Tada joj Eli odgovori ovako: »Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.«
A ona reče: »Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!« I žena ode svojim putem: jela je, i lice joj nije više bilo tužno kao prije.
Sutradan uraniše i pokloniše se Gospodinu, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Gospodin je se opomenu. Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina, koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Gospodina«.
Psalam:
Kliče srce moje u Gospodinu, Spasitelju mome.
Kliče srce moje u Gospodinu,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.
Lomi se luk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.
Gospodin daje smrt i život,
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.
Diže slaba iz, prašine,
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.
Evanđelje:
Mk 1,21-28
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«
Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
iječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:
Dragi Isusovi prijatelji!
„…Bijahu zaneseni njegovim naukom! Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast…“ Takav je naš Isus. U svakoj svojoj riječi, u svakoj svojoj gesti, u svakom svome koraku, jednostavno onaj koji ima vlast, a ne kao ostali… jednostavno autentičan u svemu što čini. Kako onda pred takvim Isusom ne ostati zanesen. Zastati i diviti se.
Zaneseni smo i danas pred Isusovom autentičnošću. Kao kamen zaglavni pred djecom, odraslima, obiteljima, Crkvom stoji izazov autentičnosti. Dok tražimo sve potrebniju našu vlastitu autentičnost, potrebnu svakom današnjem proroku, navjestitelju zastanimo, zaneseni pred Isusom i učimo se od Njega. Bog u Isusu, našemu Gospodinu i Učitelju stoji kao stup, temelj potrebnog nam autentičnoga življenja. Naš Bog se u Isusu pokazao dosljednim Bogom. Bogom koji stoji iza svojih riječi, svojim božanskim djelima, kroz čitavu povijest. „..Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte…“
Povijest našega spasenja, povijest svih tih dosljednih Božjih djela obilježena je upravo tim obećanjima. Bog ne prestaje djelovati u životu onih koji mu vjeruju, koji ga slušaju, koji svoj život bez kalkulacija stavljaju u Njegove autentične, božanske ruke. Vrhunac Njegove brige za nas, ljude slabe, nevjerne, pune mana i grešnosti pokazuje se u Isusu, ne više proroku, sucu ili komu drugome, nego ni manje ni više nego u Isusu, Mesiji, Sinu Božjemu. Sinu Božjemu koji nas i danas uči kao „onaj koji ima vlast.“ Isus ima toliku vlast nad našim životima, toliku moć i snagu, da svojom riječju uništava i iskorjenjuje, istjeruje svako zlo.
Toliko je snažan i moćan u svojoj dosljednosti da najvećem Božjem neprijatelju, Sotoni, ne preostaje ništa drugo nego glasno uzviknuti: „Svetac Božji!“ Kada ti to neprijatelj potvrdi, tada smo sigurni da živimo dosljedno, da živimo po Božjem. Kada smo sigurni da nas neprijatelj mrzi onda znamo da smo na pravom, Isusovom putu. Isus danas, ali ne samo danas, poziva mene i tebe na autentično življenje intimnog života s Bogom: u vjerničkom svjedočanstvu, u roditeljstvu, u supružničkoj ljubavi, više nego ikada u svećeništvu, u međuljudskim odnosima… svakodnevno u srcu osjetiti i živjeti „Da! Ti si Božji! Hrabro samo dalje! Za Njega, za Put, za Istinu, za Život!“ Jer onaj koji ima autentičnost, zar ne, dragi prijatelji, samo takav može imati istinsku, pravu vlast u svim područjima našega života.
Ne bojmo se biti „zanesenjaci“ Bogom i Njegovim djelovanjem u vlastitim životima. Zaneseni, očarani po iskustvu Božjeg djelovanja u svakodnevnim, malenim, ljudskim koracima. Zanesen Božjom prisutnošću koji vlada mojim životom. On upravlja i iskorjenjuje. Pozvani smo ostati zaneseni nad dosljednošću Boga koji nas od prvog našeg daha, do posljednjeg, ne ostavlja same. Pozvani smo ostati zaneseni nad djelima naše svakodnevice i ponovno se naučiti s oduševljenjem svakodnevno pitati „Što li je ovo? Nova li i snažna nauka!“ O da, ostati zanesen nad novostima koje nam svakodnevno Bog priređuje i tako nas učvršćuje, ohrabruje, tješi…
Stalna zanesenost novošću nauka Božjega rađa autentičnost, autentičnost rađa snagu vlasti. Autentičnost rađa zanesenost, a zanesenost prihvaća vlast i autoritet. Gdje pronaći primjer ovakvoga života? U Isusu! Gdje pronaći snagu i sposobnost za ovakav život? U Isusu! U njemu koji nas uči kao Onaj koji ima vlast, a ne kao današnji pismoznanci i sveznajući vjernici. Zato i danas molimo: „Dođite, kličimo Gospodinu… Pred lice mu stupimo s hvalama… Dođite i prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Bogu koji nas stvori! Jer on je Bog naš!…“.