Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. (Iv 6, 55)

Liturgija dana (4. lipnja):

Prvo čitanje:
Pnz 8,2-3.14b-16a
Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.

Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.
Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«

Psalam:
147,12-15.19-20
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje:
1Kor 10,16-17
Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.

Evanđelje:
Iv 6,51-58

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Tijelovo. Koliko se uzbuđenja od ranog jutra prosulo po vjerničkim srcima! Isus će danas proći ulicama naših gradova i sela! Onaj nebeski, preobraženi, koga je Otac proslavio i uzvisio sebi zdesna, a ljubav ga je zadržala s nama, u komadiću kruha!

Najljepše cvijeće iz ruku nevine dječice svojim će laticama posipati put Spasitelju. Najljepše narodne nošnje će se izvaditi iz škrinja, uredit će se sjenice sa drevnim svetim slikama koje su nam ostavili stari, kao znak svete nam vjere, i uspomenu. Mnogo ovakvih emisija bilo bi potrebno za izreći tek sjenu ovoga slavlja.

Čudesna je Božja ljubav prema čovjeku.

Kao da nije bila dovoljna Kalvarija koja je Kristovu krv upila u sebe, kao da je Srce Božje uništeno na križu bilo premalo, Krist pronalazi načina da dođe do svake duše, kroz presvetu Euharistiju.

Bogu nije dovoljno postati čovjekom u osobi Isusa Krista, nije dovoljna žrtva na križu, pa ni slavno Njegovo i naše uskrsnuće. Nakon što je postao i pravi čovjek, naš Bog postaje i pravim kruhom!

Možda se i u nekom zakutku našega srca čuje ponekad pitanje: „kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo“? No, Isus nam odgovara cijelim svojim životom koji je bio „krušni“ – koji je bio za druge, da im vrati život, snagu i dostojanstvo, i da daruje radost spasenja, koju samo Bog može darovati!

Nije li naš Spasitelj po rođenju bio položen u jasle, mjesto s kojeg jedu životinje, i to u gradu Betlehem, koji na hebrejskom „bet lehem“ znači „kuća kruha“!

Osim ove simbolike, svaka Kristova riječ i djelo usmjerena je na vječni život. Svako njegovo djelovanje, pa i kada uzima bič u ruke – u službi je spasenja i Božje slave.

Zato nas i ne bi trebalo iznenaditi da je u svom prevelikom milosrđu naš Bog ustanovio euharistiju, i odlučio ostati s nama upravo u liku kruha.

Kao da i sve rečeno Bogu nije dovoljno – uz dar sebe u liku Kruha, daruje i vječni život! „Onaj koji mene blaguje – živjet će po meni!“ „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao – tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke!“

U ovom obećanju sva je naša snaga, i izvor radosti koju nam svijet ne može dati ni oduzeti. Po euharistiji u Bogu ćemo živjeti zauvijek!

Vjerujem da mnogi među vama neće moći sudjelovati u tijelovskoj procesiji, zbog visokih godina ili narušenog zdravlja. No, i vi možete Kristu biti bliži nego što mislite. On za sebe kaže da je Njegovo tijelo – za život svijeta. Zašto i mi danas ne bismo – bez obzira na zdravstveno stanje – prikazali Bogu svoja tijela kao dar i žrtvu? Kada svećenik ponavlja Kristove riječi u slavlju svete mise: „uzmite, jedite, ovo je moje tijelo koje će se za vas predati“ – svećenik zajedno s Kristom Bogu žrtvuje sebe i svoje tijelo, svoje godine, svoje talente. Zašto ne biste i vi danas i svakoga dana učinili isto?

Naročito ste Euharistijskom Kristu Patniku blizu vi koji ste po otajstvu patnje pridruženi Kristovim patnjama.

Danas u svome srcu pospite put Euharistijskom Isusu – ne laticama ruža, već nečim mnogo vrjednijim – svojim bolima i radostima, molitvama i nadama, svojim trpljenjima.

Krist koji je kroz zatvorena vrata proslavljenim tijelom ušao k svojim prestrašenim učenicima nakon uskrsnuća, neka dođe k vama i daruje vas svojom prisutnošću, svojom ljubavlju, svojom snagom i svojim euharistijskim mirom.