Svi će vas zamrziti zbog imena mojega, ali ni vlas vam s glave neće propasti. (Lk 21, 17, 18)

Liturgija dana (26. studenog):

Prvo čitanje:

Dn 5,1-6.13-14.16-17.23-28

Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati.

U one dane: Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu, i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.
Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše, i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.
Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. Čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz, i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.«
Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. Ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.«
»A evo što je napisano: Mene – Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.«

Psalam:

Dn 3,62-67

Hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda:

Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda:

Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda:

Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda:

Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda:

Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda.

Evanđelje:

Lk 21,12-19

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«
»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«
»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove:

Isus danas govori riječi koje su na prvi pogled proturječne: s jedne strane najavljuje progonstva, a s druge obećava sigurnost. Kaže: „Predat će vas… mrzit će vas… ali ni vlas vam s glave neće propasti.“

Isus nas uči da se istinska sigurnost ne nalazi u okolnostima, nego u Njemu. Okolnosti mogu biti bolne, nepravedne i nepredvidive, ali Božja vjernost ostaje. A ta vjernost daje snagu kakvu svijet ne može dati.

Isus priprema učenike: bit će nerazumijevanja, progona, trenutaka kada će se činiti da je sve izgubljeno. Ali tada kaže: „Ne pripremajte unaprijed obranu. Ja ću vam dati mudrost.“ Ne brinite se kako ćete se nositi s onim što dolazi; On će biti s vama u trenutku kušnje.

Koliko puta i nama tako biva? Kada unaprijed razmišljamo o nevoljama, one izgledaju nepodnošljivo. Ali kad dođu, Gospodin daje snagu. Ne daje hrabrost unaprijed, nego onda kad je potrebna.

Svojom ćete postojanošću spasiti duše svoje.

Postojanost nije tvrdoglavost nego povjerenje. To je odluka da ostanem u Bogu i onda kad je teško, kad sam neshvaćen ili ostavljen.

Isus ne kaže: „Izbavit ću te od svakog križa“, nego: „Dat ću ti snagu da kroz križ prođeš.“ Zato ni vlas s glave neće propasti – jer ono što je u Bogu ostaje sačuvano.

Isuse, daj nam postojanost srca. Kad dođu nesigurnost i nerazumijevanje, daj da ostanemo u Tebi. Budi naša riječ, naša mudrost i snaga. Amen.