Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. (Mt 7, 12)

Liturgija dana (23. lipnja):

Prvo čitanje:
2Kr 19,9b-11.14-21.31-35a.36
Grad ću ovaj štititi, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.

U one dane: Sanherib kralj asirski, uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ta čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?«
Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija pred Gospodinom ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
Prikloni uho, Gospodine, i počuj,
otvori oči, Gospodine, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodine, Bog jedini.«
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog. Evo riječi što je Gospodin kaza protiv njega:
Prezire te, ruga ti se
djevica, kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,
sačuvani s gore Siona.
Sve će to učiniti ljubomora Gospodnja!
Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:
U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući — Gospodnja je riječ.
Grad ću ovaj štititi, spasiti ga,
sebe radi i rad sluge svoga Davida.«
Te iste noći iziđe Anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.
Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

Psalam:
48,2-4.10-11
Bog utvrđuje grad svoj dovijeka.

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.

Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
nek se raduje brdo Sionsko!

Evanđelje:
Mt 7,6.12-14

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne dajte svetinje psima!
Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama
pa se okrenu i rastrgaju vas.
Sve, dakle, što želite
da ljudi vama čine,
činite i vi njima.
To je, doista, Zakon i Proroci.
Uđite na uska vrata!
Jer široka su vrata
i prostran put
koji vodi u propast
i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata
i tijesan put
koji vodi u Život
i malo ih je koji ga nalaze!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj:

Može nam se isprva učiniti neobična ova Isusova poruka: ne bacajte biserje pred svinje.

Uvijek kad razmišljamo o Isusu vidimo ga kao onoga koji je došao svima, kao onoga koji ne gleda razlike među ljudima već sve prihvaća i sve želi spasiti. Vidimo ga kao onoga koji svima želi dati dar svoje milosti. I to uistinu jest tako.

On to želi, ali problem se nalazi u tome što uvijek nažalost ima onih ljudi koji tu milost odbijaju, koji ne žele prihvatiti. Tu Isus daje upozorenje svojim učenicima. Ne kaže im da nekome moraju uskratiti neku milost ili da nekoga moraju odbacivati, ali želi im reći da budu oprezni jer postoje zlonamjerni ljudi.

Postoje oni kojima nije stalo do Božje stvari, niti do njegove poruke, već svaku situaciju promatraju na način da ju iskoriste u vlastiti korist. Tim ljudima neće biti problem u potpunosti iskoristiti ili kako je Isus rekao razderati one koji im dobronamjerno pristupaju s porukom Evanđelja.

Mislim da smo i sami u svojim životima mogli iskusiti takve ljude, one koji ne vide i ne cijene ništa dobro. Jedina vrijednost im je njihova osobna korist i nije im problem uništiti čovjeka koji im to dopusti. Toga se trebamo paziti. Da u svojemu nastojanju za širenje Evanđelja ne potrošimo previše sebe na one koji nas zapravo žele razderati.

Trebamo znati prepoznati da nam nije moguće uvijek svakoga spasiti.

Ne zato jer to Bog ne želi, već zato što postoje ljudi koji u svojoj slobodi potpuno odbacuju Boga.

Isus dalje ne poziva na osvetu ili na sukob s tim ljudima.

Kaže da činimo svima ono što bi željeli da se nama čini. Drugim riječima naglašava kako je važno ostati na pravednu putu čak i onda kada oni oko nas hodaju nepravednim stazama. To nas može nešto koštati u ovome životu.

Staza pravednosti je uska i nije jednostavno slijediti ju. Isusa je ta staza odvela na križ, i nas će sigurno uvesti u iskušenja.

Ono što moramo zapamtiti je da nas ta staza vodi do Života pisanog velikim slovom. Vodi nas do uskrsnuća i do vječnosti u zajedništvu s Bogom, a za tu nagradu ne smije nam biti teško platiti niti jednu cijenu.