Što si pripravio, čije će biti? (Lk 12, 20)

Liturgija dana (20. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 4,20-25

Napisano je i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Njega.

Braćo! Pred Božjim obećanjem nije Abraham nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

Psalam:

Lk 1,69-75

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi narod svoj!

Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:

spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu:
da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.

Evanđelje:

Lk 12,13-21

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«
»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:

Prvo što pomislimo kada čujemo ovaj odlomak iz Evanđelja jest: „Nije dobro gomilati bogatstvo!“ I to nije daleko od istine.

No ovdje je jedan drugi problem koji je puno veći. Čovjek iz prispodobe nije čovjek koji je preko noći postao bogat ovim velikim urodom, nego on je od samoga početka prispodobe nazvan bogat čovjek. Znači ima u izobilju i prije nego mu je zemlja rodila u izobilju. Ovaj čovjek čini tj. ispunja ono što prekrasno kaže propovjednik: „Tko ljubi novac, nikad ga dosta; i to je ispraznost!“

Nije ovdje problem što je ovaj čovjek bogataš, ima i danas bogataša, nego je problem što baš ispunja ovu ispraznost.

Gomila i gomila za koga? Za sebe i nikada mu dosta.

Možda ste do sada primijetili problem? Problem jest što on ne da nema s kime podijeliti, nego on ne želi s nikime podijeliti. Ovdje ček i ne mislim da karitativno djelovanje ili davanje onima koji su u potrebi. Nego idi napravi nešto s time što si stekao. Napravi nešto mislim pokreni se i napravi neki posao, neka i drugima bude na pomoć. Zaposli ljude da skladište, zaposli obitelji da obrađuju, daj poštenu nagradu, daj dodatke, daj poticaje. Proširi posao da i drugima bude dobro. Tj. iskoristi ono što imaš za druge.

Zaposli ljude da skladište, zaposli obitelji da obrađuju, daj poštenu nagradu, daj dodatke, daj poticaje.

Shvaćate. Ovdje je ovaj bogataš zatvoren samo u sebe! To je strašna stvar. Biti sam sa puno svega, je kao da ležiš u sanduku i novac sipo po tebi. Znaš što će se na kraju dogoditi? Taj novac će te ugušiti, njime ćeš biti pokriven. No da je dijelio na razne i pravedne načine uspio bi se riješiti tereta i uživati to s drugima.

Zato Isus jasno upozorava. Tako biva s onim koji sebi zgrće blago.

Mi bi rekli da je svakome jasno da ga neće ponijeti sa sobom u grub. No to nije tako za života, za života ovakav čovjek samo misli na više i više, na materijalno i to materijalno mu je kao neka droga, kao mali svakodnevni užitci da ne misli o velikim i bitnijim stvarima. „A ne bogati se u Bogu“. Baš o tim stvarima, gdje je pravo blago, gdje je pravo bogatstvo. Ono je u Bogu, ono je u prostodušnosti duha, jednostavnosti pogleda, otvorene ruke i srca, spokojne savjesti. Itd. To je čovjek koji može biti bogat materijalno ali koji se uistinu bogati Bogom. Jer Isus naglašava „koji sebi zgrće blago“.

Taj novac će te ugušiti, njime ćeš biti pokriven.

Imaj blago imaj neki kapital, imaj i bogatstvo, ali ne samo za sebe, ne sebično i pohlepno kao da skrivaš od drugih da ne bi slučajno cent pao i da ti ga drugi uzmu, jer onda će te težina bogatstva usporiti, slomiti i na kraju ubiti.