Što si pripravio, čije će biti? (Lk 12, 20)

Liturgija dana (21. listopada):

Prvo čitanje:

Ef 2, 1-10

Oživi nas zajedno s Kristom te nas zajedno s njim posadi na nebesima.

Braćo!
Bog Kristu podloži
i vas, koji bijaste mrtvi
zbog prijestupâ i grijehâ
u kojima ste nekoć živjeli
po Eonu ovoga svijeta,
po Knezu vlasti zraka,
po tomu duhu koji sada djeluje
u sinovima neposlušnima.
Među njima smo i mi nekoć živjeli
u požudama tijela svoga,
udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi,
te po naravi bijasmo djeca gnjeva
kao i drugi.
Ali Bog, bogat milosrđem,
zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,
nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ,
oživi zajedno s Kristom
— milošću ste spašeni! —
te nas zajedno s njim uskrisi
i posadi na nebesima u Kristu Isusu:
da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu
pokaže budućim vjekovima
preobilno bogatstvo milosti svoje.
Ta milošću ste spašeni po vjeri!
I to ne po sebi!
Božji je to dar!
Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.
Njegovo smo djelo,
stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela,
koja Bog unaprijed pripravi
da u njima živimo.

Psalam:

100, 1b-5

On nas stvori, i mi smo njegovi.

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s hvalospjevom;
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.

Evanđelje:

Lk 12, 13-21

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«
»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral