Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40)

Liturgija dana (23. veljače):

Prvo čitanje:
Lev 19,1-2.11-18
Po pravdi sudi svome bližnjemu.

Gospodin reče Mojsiju: »Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im:
Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!
Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga.
Ja sam Gospodin!
Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj!
Ja sam Gospodin!
Ne počinjajte nepravde na sudu! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu. Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega.
Ja sam Gospodin!
Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!«

Psalam:
19,8-10.15
Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.

Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Riječi ti usta mojih omiljele,
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim,
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

Evanđelje:
Mt 25,31-46

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Kuzmić, upravitelj župe Sunja:

Prispodoba o posljednjem sudu jedna je od onih koje ispituju naše krštenje. Ako dobro primijetimo onda možemo vidjeti da se razlika u sudu ne odnosi na vjernike ili nevjernike nego se govori da obje strane poznaju Krista. Djela milosrđa koja Isus nabraja su djela koja čine i jedni i drugi, ono što ih razlikuje jest nakana iz koje oni ta djela čine.

Oni koji su pozvani u Kraljevstvo Božje navode da nisu Isusa prepoznali u onima kojima su pomogli, nisu to činili izravno Isusu, nego su to činili iz čiste ljubavi prema čovjeku. Njima nije bilo bitno je li taj drugi Krist, nisu analizirali drugoga i gledali tko je on. Najvažnije im je bilo da pomognu čovjeku, ne očekujući ništa zauzvrat. U svojoj ljubavi nisu kalkulirali, nisu gledali hoće li im se ta ljubav vratiti, nego su ljubili jer drugačijeg načina ne poznaju.

Mi ljubimo jer on nas prvi uzljubi – kako nas uči sv. Ivan. Kršćanska ljubav nije ljubav koja traži reakciju ili povrat. Nego je kršćanska ljubav reakcija na to što smo voljeni. Prepoznajući da su djeca Božja i da Bog njih ljubi do krajnjih granica kreću ljubiti svijet i darovati mu ono što su od Boga primili, kako bi svi upoznali ono što oni poznaju.

S druge strane imamo one koji također čine djela ljubavi, ali ispituju Isusa ‘kad je to bilo da mi tebe nismo ljubili?’ Njihova ljubav je proračunata, daju ljubavi tijelo jer računaju da će im se vratiti. Nije da nisu činili dijela nego su ih činili proračunato. To ljubav ne poznaje. Ne ljubimo drugoga da nam on to vrati, da nas nagradi i počasti, nego ljubimo jer ga volimo. Idealan primjer ovoga jest brak, obitelj – supružnici se ne ljube da bi to isto dobili natrag. Roditelji ne vole djecu da im djeca vrate, jednostavno to biće vole više nego sebe. Nego jednostavno ljube jer tu osobu vole, bez obzira na povratak ljubavi. Ne mogu ne ljubiti. Oni su izgubili pogled na Boga jer su gledali sebe. Potpuno opravdana ljubav, sebična. No, ona nam ne daje da se ostvarimo u potpunosti. Ako budemo ljubili samo sebe nikad nećemo otkriti veličinu života kojeg nosimo.

Prvi korak koji trebamo učiniti je upoznati tko smo i što smo, kroz Božji pogled vidjeti tko sam ja. Kad upoznamo Boga na predivan način upoznajemo sebe. Analizirajući Njegovu ljubav dobivamo pogled na vrijednost ljubljenoga. Ako je moja vrijednost velika ona ide korak dalje. Ne mogu ostati indiferentan pred tom ljubavlju. Ovdje Isus upućuje na prepoznavanje vlastite veličine. Sud nije mjesto gdje se želi istaknuti razlika među nama, nego opomena da prepoznamo koliko smo veliki. S jedne strane imamo ljubav koja je sebična, koja želi darovati sebi sve, a s druge strane imamo neproračunatu ljubav koja postaje kanal Božje prisutnosti na zemlji. Sebičnost nam daruje veličinu i važnost, u nju upadamo kako bi sebi dali ono što nam pripada. No, Bog nam je darovao sve što nam je potrebno. Kad prepoznamo svoju veličinu kroz Božje oči tek onda možemo ljubiti svijet pomoću Božjeg pogleda iz naših očiju. Tad otkrivamo svoj život i ne možemo ga ne darovati drugome.