S njime su bile neke žene i posluživale mu od svojih dobara. (Lk 8, 2, 3)

Liturgija dana (19. rujna):

Prvo čitanje:

1Tim 6,2c-12

A ti, Božji čovječe, teži za pravednošću!

Predragi!
To naučavaj i preporučuj! A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zatvor i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!
Psalam:

49,6-10.17-20

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Što da se bojim u danima nesreće
kad me opkoli zloba spletkara
koji se u blago svoje uzdaju
i silnim se hvale bogatstvom?

Nitko sebe ne može otkupit
ni za se dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka,
i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka
i ne vidjeti jamu grobnu.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

Ako se u životu držao sretnim
– »Govorit će se da ti je dobro bilo« –
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.

Evanđelje:

Lk 8,1-3

U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Dragan Muharem, župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i glavni urednik Radio Marije Srbije:

Odlomak evanđelja na prvi pogled izgleda kao sporedna bilješka. Sv. Luka tek kaže: Isus putuje od grada do grada, naviješta Kraljevstvo, s njim su Dvanaestorica i nekoliko žena. Što je uopće poruka ovog kratkog i jednostavnog odlomka? Pođimo redom:

1. Isus je uvijek na putu

On ne stoji, nego ide. Obilazi gradove i sela, ne čeka da ljudi dođu k njemu, nego sam ide njima ususret. To je lice našega Boga – Bog koji se ne zatvara u hram, nego ulazi u prašinu naših ulica, u naše kuće, u našu svakodnevicu. Poziv je to i za nas: vjera nije statična. Nije zatvorena u crkvene zidove. Kršćanin je čovjek puta. Gdje god išli, pozvani smo nositi Isusa: na posao, u obitelj, među prijatelje.

2. Isus nije sam – ide s drugima

S njim su Dvanaestorica. To je znak da Evanđelje nikada nije privatna stvar. Isus gradi zajednicu. Njegovo poslanje nije „solo nastup“, nego uvijek uključuje druge. Vjera se ne živi izolirano – kršćanin uvijek pripada zajednici. I mi smo pozvani graditi zajedništvo. Vjera koja se zatvara u individualizam gubi snagu. Zato nas Crkva okuplja: u euharistiji, u molitvi, u djelima ljubavi.

3. S Isusom su i žene

To je bilo nečuveno za to vrijeme. U svijetu u kojemu žene nisu imale glasa ni mjesta, Isus ih uključuje u svoje poslanje. One nisu samo „publika“, one su suradnice. Luka kaže: pomagale su, služile, ali i učile od Isusa. To je revolucionarno: Kraljevstvo Božje briše granice. U njemu nema sporednih i glavnih, muškaraca i žena, bogatih i siromašnih – svi su pozvani biti učenici. Crkva živi od vjernosti tih „malih“ i često neprimjetnih ljudi.

4. Isus okuplja ljude ranjene i oslobođene

Zanimljivo je da se među ženama spominje Marija Magdalena „iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova“. Ona nije krenula za Isusom zato što je bila savršena, nego zato što je bila oslobođena. Isus okuplja upravo takve: grešnike, bolesne, slomljene, one kojima je oprošteno. To je ohrabrenje i za nas. Nitko nije previše slab da bi bio Isusov učenik. Upravo iz naših rana Gospodin može stvoriti novu snagu. Bog preobražava prošlost u poslanje.

5. Što znači ići s Isusom danas?

Ove tri rečenice evanđelja pitaju nas: jesmo li i mi na tom putu? Jesmo li s Isusom samo u svečanim trenutcima, ili ga pratimo i po prašini života? Jesmo li spremni biti zajednica, a ne solisti? Jesmo li spremni služiti poput tih žena, iako možda nitko neće spomenuti naše ime u novinama? I, najvažnije: donosimo li svoje rane pred Gospodina da ih On pretvori u svjedočanstvo?

Evanđelje nas uči da je biti učenik više od znanja – to je hod za Isusom. Biti učenik znači pustiti da me Gospodin vodi tamo gdje je potreban: među gladne, bolesne, usamljene, u vlastitu obitelj, među one koji ne poznaju Boga. Isus danas prolazi našim selima i gradovima. On ne ide sam. Traži društvo. Jesmo li i mi u toj skupini? Idemo li i mi s njim, ili ostajemo promatrači s prozora? Molimo Gospodina da i naše ime bude upisano među one koji su hodili s njim, makar to bilo skriveno, nepoznato drugima, ali poznato Njemu. Jer u konačnici, to je jedino važno – biti s Isusom, na putu, sve do vječnosti. Amen.