Riječ tijelom postade i nastani se među nama. (Iv 1, 14)

Liturgija dana (25. prosinca):

Prvo čitanje:

Iz 52,7-10

Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Psalam:

98,1-6

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje:

Heb 1,1-6

Bog nam progovori u Sinu.

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelā koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.

Evanđelje:

Iv 1,1-5.9-14

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, voditelj Đakonske pastoralne godine te koordinator Trajne formacije svećenika Zagrebačke nadbiskupije:

Radost svih proroka, radost roda Abrahamova, radost službenika i službenica Božjih, radost Elizabete, Zaharije, Marije i Josipa pretvara se u radost cijeloga svijeta, koji je obasjan rođenjem Mladoga Sunca s visine koje donosi otpuštenje grijeha, obasjava one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj te upravlja noge vjernih na put mira. Bog postaje čovjek! Ne treba puno razmišljati, ne možeš tu radosnu vijest protumačiti ni sebi niti drugima. Jednostavno osjećaš u dubini svoga srca radost, radost koju dijeliš s drugima. Božji silazak na zemlju, rođenje Isusa Krista radost je tolikih ljudi, ispunja milinom tolika srca! Srce ispunjeno jer Bog želi da čovjek ima puninu njegova života u sebi.

Znanje o Bogu ne zadovoljava čovjekove životne težnje i potrebe, niti pružiti iskustvo blizine i ljubavi. Bog se na najljepši mogući način očituje u Božiću. Dokazuje i pokazuje svima da nije filozofski pojam ili neka teško dostupna stvarnost. Bog je osoba, Isus Krist – onaj koji se utjelovio upravo da bi pokazao svoje pravo lice čovjeku. U ROĐENJU I ŽIVOTU ISUSA KRISTA POKAZUJE SE NA POSEBAN NAČIN ISTINA: BOG JE LJUBAV.

Imati nekoga kome možeš reći: Ti si moj. Biti onaj za koga će netko reći: On je moj! Ona je moja! To je radost koja se rađa u Božiću, u Bogu koji silazi da bih ja bio njegov, a da bi moje srce, poput apostola Tome, iz dubine kliktalo: Gospodin moj i Bog moj! Evanđelist Ivan naglašava: Njegovima dođe, a njegovi ga ne primiše. No ipak: onima koji ga primiše podade moć da postanu Djeca Božja – da postanu njegovi. Djeca pak Božja postajemo i jesmo po krštenju, a ne samo djeca nego i udovi Krista: kralja, proroka i svećenika za život vječni. Možeš li dobiti većega dara od ovoga koji ti se u Božiću, u Isusu Kristu, po krštenju i svim ostalim sakramentima daruje?

Raduj se svijete, raduj se Crkvo Božja, raduj se čovječe, jer Emanuel – s nama Bog – dolazi da nas spasi, da ne stojimo sami u tami, tamo gdje je plač i škrgut zubi. Bog dolazi da budemo ispunjeni svjetlom, Bog se rađa da život imamo, u izobilju da ga imamo. O, neka u nama raste Božji život, o neka u nama raste vjera, o neka u nama raste nova nada, o neka se po ljubavi Božjoj koja se u nama rađa širi radost na cijeli svijet.

Stvoren si na sliku Božju, zato se raduj i otvori svoje srce. Neka Božić postane dio tvoga života. Dopusti da Bog u tebi progovori i oživi. Donesi drugima Božić, pokaži drugima veličinu Boga koji je vjeran i uvijek ostaje uz svoje, uz one koji ga ljube. Pomozi svima koji Boga traže, da ga u Božiću, u Životu koji je rođen u tebi, prepoznaju i prime u svoje srce. Hvalimo i blagoslivljajmo Oca koji je poslao svoga Sina Jedinorođenca – puna milosti i istine – te nas je u krštenju, po Duhu Svetome, učinio Djecom Božjom.