Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! (Mt 5, 12)

Liturgija dana (1. studenog):

Prvo čitanje:

Otk 7,2-4.9-14

Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika!

Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!«
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen! Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«
I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«

Psalam:

24,1-6

Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Drugo čitanje:

1Iv 3,1-3

Vidjet ćemo ga kao što jest.

Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A zato nas svijet ne poznaje
što ne poznaje njega.
Ljubljeni, sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo:
kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.
I tko god ima tu nadu u njemu,
čisti se kao što je on čist.

Evanđelje:

Mt 5,1-12a

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Crkva se danas posebno veseli slaveći ovu svetkovinu jer se upravo ovom svetkovinom Crkva očituje kao plodna i blagoslovljena Majka djece nebrojene.

Kroz 21. stoljeće Crkva je rađala brojnu djecu koja su se odlikovala svetim životom. Tako su u okrilju Crkve rođeni apostoli, sveti pisci, brojni mučenici, svete djevice, naučitelji, pastiri i pokornici, mnogi Božji ugodnici koji su u ovome svijetu ostavili trag svoga života i putokaz prema Bogu – svetošću. Možemo slobodno reći da su sveci ponos Crkve, ali još više ures duhovnog bogatstva, oaza i izvor vode koja teče prema vječnom životu.

Kada govorimo o svecima, moramo izbjeći glavnu opasnost: da ih ne precijenimo!

Sveci su prije svega tajna Božjega zahvata. Zasluga svetaca je u njihovom odzivu. Sveci su se otvorili prema Bogu i uzvratili vjernošću i ljubavlju za ono što Bog nudi svima nama.

Sveci nisu bili neki ekstra ljudi, čudaci koji su se rodili kao takvi ili su došli s nekog drugog planeta. Sveci su bili obični ljudi koji su se rodili kao i svi mi, živjeli svoju svakodnevicu, svakodnevno griješili i imali svoje duhovne krize.

Ove karakteristike ih vežu sa svima nama, ali ono što ih čini drugačijima od nas je to da su svoju svakodnevicu živjeli u zajedništvu s Bogom kome su iskazivali svoju ljubav kroz molitvu i ljubav prema njemu, a onda i ljubavlju prema drugom čovjeku koji je slika Božja.

Sveci nisu bili neki ekstra ljudi, čudaci koji su se rodili kao takvi ili su došli s nekog drugog planeta.

Ono što ih čini drugačijima jest da na svoj počinjeni grijeh nisu gledali kao neko veliko djelo, već su u svojoj poniznosti bili svjesni svoga grijehom narušenog odnosa s Bogom i imali su volju popravljati svoje životne korake i redovito se miriti s Bogom u sakramentu ispovijedi. Ovozemna misna gozba za njih je bila istinski predokus nebeske gozbe, gozbe Jaganjčeve koji jedini daruje vječni život.

Isus je proglasom blaženstava okrenuo sve naglavačke i kaže da dok čovjek često traži smisao i cilj svom životu u bogatstvu, časti, vlasti, uživanju i misli tu mi je sreća, Isus kaže tu ti je nesreća.

Biti istinski siromašan u duhu, biti blag i pravedan, biti milosrdan i posjedovati čistoću srca, zalagati se za mir i podnositi progonstvo zbog pravednosti znači biti blažen.

Da bi mogli steći nebesko kraljevstvo, potrebno je ispuniti određene uvjete.

Potrebno je biti krotak, pun ljubavi prema bližnjima, ne biti spletkar ili onaj koji je korumpiran, biti donositelj mira u svojoj okolini, biti odraz Božjeg lica u današnjem svijetu.

Koja je vrijednost moliti za mir, postiti, glasno isticati kako si ti borac za mir i pravdu, predstavljati se u javnosti kao netko krotak i onaj koji se svima sviđa, a onda kada si u svojoj obitelji, među radnim kolegama, prijateljima ili bilo kojom osobom nasamo pokažeš da imaš i drugo lice i da ono kako se predstavljaš javnosti u toj situaciji si drugačiji i maltretiraš svoju obitelj, radiš protiv svoga kolege, siječeš noge svojem bližnjemu. Tu nema svetosti ma koliko god nosili nasmijanu masku na svojemu licu.

Svi smo pozvani na svetost.

Svi smo u ovome svijetu Božja slika i prilika, a On je svet. Nitko od nas ne zna kada će nam završiti ovozemni život. S čime ćemo se pojaviti pred Bogom? Sa sobom ne možemo ponijeti ništa materijalnog što smo stekli u ovome životu. Važno je da pred Boga dođemo s punim košarama dobrih djela ljubavi i milosrđa. Zato je veoma važno da već sada krenemo sabirati te vrijednosti kako nas vrijeme ne bi preteklo i dovelo pred Boga bez ičega.

Bog nam je puno dao. Ima pravo i očekivati da donesemo plodove.