Pustite nek oboje raste do žetve. (Mt 13, 30)

Liturgija dana (27. srpnja):

Prvo čitanje:

Jr 7, 1-11

Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, pećina razbojnička?

Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: Stani pred vrata Doma Gospodnjega, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodinu. Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. Ne uzdajte se u lažne riječi: »Svetište Gospodnje! Svetište Gospodnje! Svetište Gospodnje!« Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja, i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću — boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim očima zauvijek.
Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: »Spašeni smo!« i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim.

Psalam:

84, 3-6a.8a.11

Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama!

Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Blaženi kojima je pomoć u tebi,
snaga im raste od časa do časa.

Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnikâ.

Evanđelje:

Mt 13, 24-30

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjene posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral