Prepoznaše ga u lomljenju kruha. (Lk 24, 35)

Liturgija dana (8. travnja):

Prvo čitanje:
Dj 3,1-10
Što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!

U one dane: Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: »Pogledaj u nas!« Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar: »Srebra i zlata nema u mene, ali što imam — to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!« I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on — onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju — i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.

Psalam:
105,1-4.6-9
Puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Evanđelje:
Lk 24,13-35

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta:

Dvojica učenika na putu u Emaus prebiru osjećaje, raspravljaju o onome što znaju, što su vidjeli da se dogodilo i što čuju od drugih. Isus iz usta učenika ne čuje nadu, ne osjeća radost njihova srca – čuje se samo duboki uzdah: „A mi se nadasmo!“

Ne mogu zamisliti koliko je bilo teško vjerovati riječima o uskrsnuću dok je Isus ležao u grobu. Mnogi su vjerovali u njega dok je činio čudesa, pa drugi dan već mrmljali. Koliko je tek teško bilo onima koji su vjerovali i živjeli s Njime, pa doživjeli trenutke Spasiteljeve smrti.

Učenici spominju i tu činjenicu koja se dogodila: zbunile ih riječi svjedočanstva žena kojima se Uskrsli ukazao živ. Isus, čini mi se, i prekorava i pohvaljuje dobrotu njihova srca.

Srce koje možda jest sporo, ali je ostalo zagledano u Boga.

Njihov korak jest možda posustao i postao težak, ali još uvijek je u njima želja da koračaju Isusovim putem.

Isus se približava srcu koje misli na njega, srcu koje čezne za njim, koje ga jednostavno traži! Veličina Božje ljubavi ponovno se otkriva u njegovoj blizini dvojici učenika. On zaista nije Bog skriven u visinama, nedokučiv i neshvatljiv. Možda nismo ni svjesni koliko često Bog stoji kraj nas, koliko je snažna njegova blizina našem životu i srcu dok mi koračamo stazom svoga života na zemlji.

Zahvalimo danas Bogu na odluci njegove nenadmašne ljubavi kojom nas je pozvao i darovao nam život. On je odlučio da ti i ja budemo, da živimo i da on bude naš Bog. On vjerno stoji uz nas i prati svaki naš korak, imenom nas zove i želi da čujemo njegov glas, hodamo stazom vječnoga života i živimo u ljubavi koja je jača od smrti.

Bog ne odustaje, Božja Riječ neumorno kuca na srce svakog čovjeka.

Učenicima na putu u Emaus Isus počinje govoriti i ponavljati sve što im je već bilo poznato. Počinje naviještati Riječ, sve ono što je zapisano o Njemu.

Božja Riječ ne posustaje, ne umara se tražiti prostora u našem srcu, ne umara se tražeći plodno tlo kako bi urodila spasenjem. Božja Riječ dovodi nas blizu, budi nadu i vjeru, otvara nam srca za ljubav. Privlači nas do križa, do žrtvenika i tu nam otvara oči, daje novu perspektivu, uranja nas u dubine – ondje gdje prestaje sve, a ostaje samo Bog i čovjek. Tu dobro vidiš, tu osjećaš ono najbitnije, tu ti je jasna svaka Božja Riječ i Božja gesta ljubavi prema tebi. Uzmite i jedite – Ja sam. U svjetlu Božje Riječi, na žrtveniku križa otkrivaš otajstvo muke, smrti i ulaziš u vječnost.

 Uskrsli ide s tobom, Uskrsli te prati u životu, pruža ti novu nadu!

Čitajmo, slušajmo i otkrivajmo iznova dubine Božje riječi! Neka nam ona uvijek bude u srcu i na ustima da je možemo vršiti, da joj možemo služiti. Riječ će te dovesti do Isusa koji je izgovara. Osjeti u dubini – srce ti gori ljubavlju. Bog se predaje za tebe, ti se predaješ Njemu.