Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju. (Ps 124, 8)

Liturgija dana (17. srpnja):

Prvo čitanje:

Izl 1, 8-14.22+AN18:Y22

Postupimo lukavo s Izraelom, spriječimo im porast.

U one dane: Zavlada u Egiptu novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas. Hajde, postupimo lukavo s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.«
I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca.
I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.
Faraon pak izda naredbu svemu svome narodu: »Svako muško dijete koje se rodi Hebrejcima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.«

Psalam:

124, 1-8

Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.

Da nije Gospodin za nas bio
— neka slobodno rekne Izrael —
da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,
voda bi nas prekrila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade
za plijen zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

Evanđelje:

Mt 10, 34 –11, 1

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Ne mislite da sam došao
mir donijeti na zemlju.
Ne, nisam došao donijeti mir,
nego mač.
Ta došao sam rastaviti
čovjeka od oca njegova
i kćer od majke njezine
i snahu od svekrve njezine;
i neprijatelji će čovjeku
biti ukućani njegovi.
Tko ljubi oca ili majku više nego mene,
nije mene dostojan.
Tko ljubi sina ili kćer više nego mene,
nije mene dostojan.
Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom,
nije mene dostojan.
Tko nađe život svoj,
izgubit će ga,
a tko izgubi svoj život poradi mene,
naći će ga.
Tko vas prima,
mene prima;
a tko prima mene,
prima onoga koji je mene poslao.
Tko prima proroka jer je prorok,
primit će plaću proročku;
tko prima pravednika jer je pravednik,
primit će plaću pravedničku.
Tko napoji jednoga od ovih najmanjih
samo čašom hladne vode
zato što je moj učenik,
zaista, kažem vam,
neće mu propasti plaća.«
Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika,
ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral