Pohodi nas Mlado sunce s visine. (Lk 1, 78)

Liturgija dana (24. prosinca):

Prvo čitanje:

2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16

Kraljevstvo će Davidovo trajati do vijeka pred Gospodinom.

Kad se kralj David nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu, jer je Gospodin s tobom.«
Ali još iste noći dođe Natanu ova Gospodnja riječ:
Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikana na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.
Ja ću ti pribaviti mir od svih tvojih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim, Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani, i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvog tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac, a on meni sin.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,
tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.«

Psalam:

89,2-5.27.29

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka!

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.

Evanđelje:

Lk 1,67-79

U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, voditelj Đakonske pastoralne godine te koordinator Trajne formacije svećenika Zagrebačke nadbiskupije:

Što čovjek može Bogu dati osim svoga srca?!

Bog pak, kada mu čovjek dopusti da uđe u njegovo srce i u njegov život – BOG ČOVJEKU POSTAJE SVE! Zaharija blagoslivljajući Boga izriče zahvalu zbog ostvarenja obećanja koja su davnih dana darovana prorocima. Blagoslivlja Boga koji je uvijek uz svoj narod, uz svoje vjerne, uz one koji mu se svim srcem vrate. Blagoslivlja Boga zbog onoga što Bog jest i što Bog čini za čovjeka, od Adama pa sve do njegovih dana. On je svima vjernima pokazao isto, očitovao se na isti način i djelima uvijek potvrdio što je čak i sam o sebi izrekao: Ja sam koji jesam.

Koliko god mi ponekad jesmo razočarani što se Bog nije prilagodio našim zamislima i idejama, Bog ne razočarava. On svojoj Riječi uvijek vjeran ostaje.

Koliko god ima onih koji ga odbijaju i ne prihvaćaju, Bog vjeran ostaje.

Blagoslivljati Boga znači priznati ga kao jedinog i najvećeg. To je ključna istina i nužan korak za život s Bogom. Dobro to znaju oni koji su oslonjeni na Boga, da u njemu nalaze svoje spasenje, ma kakve god okolnosti života bile.

Zaharija, pun Duha Svetoga, stade prorokovati i blagoslivljati Boga. Ne govori iz svoje pameti, ne ohrabruje druge riječima iz neke priče, ne slavi Boga zbog čudesa učinjenih nekim dalekim narodima. Zaharija zahvaljuje i blagoslivlja Boga iz iskustva, iz životne borbe svih onih koji su se Boga bojali, uz njega prionuli čitavim bićem i njemu bili vjerni. Zaharija je ispunjen radošću zbog Božje trajne prisutnosti i vjernosti.

Bog ulazi u tamu ovoga svijeta i donosi svjetlo: Ja sam svjetlost svijeta.

Bog svojom trajnom prisutnošću želi nahraniti gladna srca i utažiti žeđ svake duše koja vapi za njim: Ja sam kruh života i izvor vode koja struji u život vječni. Poziva sve one koji žele, da mu pristupe, da otvore srce i predaju ga njemu jer je on došao da život imaju, u izobilju da ga imaju.

Bog pohađa svoj narod, ali ne tjera nikoga da ga zove svojim Bogom. To će učiniti ljubav!

Na svakome od nas je da se trudimo biti Božji. A kako biti i ostati Božji, kako biti dio baštine, roda Abrahamova o kojemu radosno govori Zaharija, da se i na nama ostvare Božja obećanja?!

Sjetimo se susreta Isusa i bogatog mladića. Prilazi i pita što je potrebno učiniti da zadobije život vječni?

Isus mu počne nabrajati zapovijedi glede odnosa prema ljudima. Mladić radosno potvrđuje da je sve vjerno vršio od mladosti. Isus napokon izriče ono glavno: prodaj sve i idi za mnom. Mladić je vršio zapovijedi, ali nedostajala je ljubav. Nedostajale su prve tri zapovijedi koje govore o odnosu ljubavi s Bogom.

Blagoslovljen Bog koji nas poziva na Novi Savez – na odnos ljubavi, koji je on na poseban način očitovao u rođenju, životu, muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista koji je jedini Put, Istina i Život. Bog koji svakoga dana očituje svoju ljubav i ljepotu koju u prepoznajemo u rečenici: Ja sam koji jesam! U vjeri to prepoznajmo i odazovimo se Bogu!