Pogleda na nebo, izreče blagoslov i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. (Mt 14, 19)

Liturgija dana (7. kolovoza):

Prvo čitanje:

Br 11, 4b-15

Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod.

U one dane: Izraelci se opet upuste u jadikovanje, govoreći: »Tko će nas nasititi mesom! Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, poriluka, luka i češnjaka. Sad nam život vene; nema ničega, osim mane pred našim očima.«
Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stupao u stupi. Kuhao ju u loncu i od nje pravio kolače. Okus joj bijaše kao okus kolača zgotovljena na ulju. Kad bi se noću spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mana.
Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Gospodnji žestoko planu, i Mojsije se ražalosti.
Mojsije reče Gospodinu: »Zašto zlostavljaš slugu svoga? Zašto nisam našao milost u tvojim očima, kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima! Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: Daj nam meso da jedemo! Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za mene. Ako ćeš ovako sa mnom postupiti, radije me ubij, ako sam našao milost u tvojim očima da više ne gledam svoga jada.«

Psalam:

81, 12-17

Kliknite Bogu, jakosti našoj!

Moj narod ne slušaše glasa moga,
Izrael me ne posluša.
Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu:
neka hodi kako mu se hoće!

O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
brzo bih pokorio dušmane njegove,
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

Oni što ga sad mrze dodvarali bi mu se,
i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.

Evanđelje:

Mt 14, 13-21

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral