Podali su slavu Bogu koji takvu vlast daje ljudima. (Mt 9, 8)

Liturgija dana (2. srpnja):

Prvo čitanje:
Am 7,10-17
Idi, proroče, k narodu mojemu!

U one dane: Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’«
Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram!«
Amos odgovori Amasji: »Nisam ja prorok ni proročki sin, nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«
Sada čuj riječ Gospodnju.
Ti veliš:
‘Ne prorokuj protiv Izraela,
ne proriči protiv doma Izakova.
Zato ovako govori Gospodin:
»Tvoja će žena bludničit po gradu,
sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti,
tvoja će se zemlja užetom razdijeliti,
a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu,
i Izrael će otići u prognanstvo
iz svoje zemlje.«

Psalam:
19,8-11
Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.

Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.

Evanđelje:
Mt 9,1-8

U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, reče Isus: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate da je vlastan Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe — tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
I on usta te ode kući.
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić, član Družbe Misionara Krvi Kristove:

Vjera zaista ima snagu svaku naizgled nemoguću situaciju učiniti mogućom. Kada promatram svoj život i različite događaje kroz koje sam prolazio, primjećujem da sam svaki put kada sam imao povjerenja u Gospodina iskusio duboki unutarnji mir i sigurnost da on sve vodi. Nevjera se prije svega sastoji u tome da se oslanjam isključivo na svoje snage i sposobnosti. Međutim, kada se stvari u životu ne odvijaju onako kako sam zamislio da bi trebale, tada mi moja snaga i sposobnost malo koriste. Isus uvijek čezne da mu pristupim otvorena srca i da mu predam poteškoću koja me trenutačno opterećuje. Poziva me da s povjerenjem upijam Njegovu riječ koja ima snagu smiriti svaku oluju moga života. U današnjem evanđeoskom odlomku susrećemo četvoricu ljudi koji nose uzetoga na postelji. Vjeruju da mu jedino Isus može pomoći u njegovoj životnoj patnji. U jednom trenutku shvaćaju da zbog silnoga mnoštva koje je okruživalo Isusa ne mogu doći do njega. S jedne su strane tako blizu, a s druge čini se kao da su ipak veoma daleko.

Kada se spustim u dubinu vlastitoga srca, nemam li i sam ponekad takvo iskustvo? Osjećam da sam blizu Isusu kroz razmatranje njegove riječi, kroz euharistiju i sakramente, a ipak mi se katkada čini kao da je daleko. Iako su se ova četvorica suočila s velikom preprekom, nisu odustala. Nosila ih je živa vjera. Upravo su u toj vjeri vidjeli svjetlo na kraju tunela i pronašli način kako svoga prijatelja dovesti tik do Isusovih nogu. Moj osjećaj udaljenosti od Gospodina samo je jedno od iskušenja na putu susreta s njim. Važno je ostati ustrajan i vjerovati da Gospodin vidi čežnju moga srca te da će me on sam privući k sebi i priviti na svoje srce. U susretu s čovjekom Isusa je uvijek najviše oduševljavala vjera. Redovitim razmatranjem evanđelja Duh Sveti u meni rasplamsava žar žive vjere. Zato je važno da svaki dan prianjam uz Isusa kroz meditiranje njegove riječi. Vjera nije plod moga napora, nego prije svega dar Duha Svetoga. Na meni je da otvorim svoje srce tom daru te da pažljivo čuvam i njegujem Isusove riječi, dopuštajući im da oblikuju moj život i vode me putem povjerenja, mira i predanja.