Poče ih slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. (Mk 6, 7)

Liturgija dana (4. veljače):

Prvo čitanje:

Heb 12, 18-19.21-24

Braćo!
Niste pristupili opipljivoj gori
i usplamtjelu ognju,
ni mraku, tami i vihoru,
ni jecanju trublje i tutnjavi riječi.
— Koji su ga slušali, zamoliše
da im se više ne govori.
Prizor bijaše tako strašan
da Mojsije reče:
»Strah me je i dršćem!« —
nego, vi ste pristupili gori Sionu
i gradu Boga živoga,
Jeruzalemu nebeskom,
nebrojenim tisućama anđela,
svečanom skupu,
Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu,
Bogu, sucu sviju,
dusima savršenih pravednika
i Posredniku novog Saveza
— Isusu —
i krvi škropljeničkoj
što snažnije govori od Abelove.

Psalam:

Ps 48, 2-4.9-11

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.

Što smo čuli, sada vidimo:
grad Gospodina nad Vojskama,
grad Boga našega —
Bog ga utvrdi dovijeka.

Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
nek se raduje brdo Sionsko!

Evanđelje:

Mk 6, 7-13

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih počne slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral