Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih. (Mt 18, 10)

Liturgija dana (11. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 2,8 – 3,4
Nahranio me svitkom, i bijaše mi u ustima sladak kao med.

Ovo govori Gospodin: »Sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!«
I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: »Naricanje! Jecanje! Jauk!«
I reče mi: »Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!« Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak i reče: »Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!« I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.
Reče mi: »Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.«

Psalam:
119,14.24.72.103.111.131
Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje!

Putu se propisa tvojih radujem
više no svemu bogatstvu.

Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.

Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.

Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje,
od meda su slađe ustima mojim.

Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,
ona su radost mome srcu.

Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji,
jer čeznem za zapovijedima tvojim.

Evanđelje:
Mt 18,1-5.10.12-14

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«
»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«
»Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Dragan Grizelj, gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske:

Braćo i sestre,

mi vjernici često imamo duboko iskrivljene slike o Bogu. Od početaka Starog Zavjeta, u cijeloj objavi Bog nam se objavljuje kao milosrdan Bog. Kao vrhunac objave, u Isusu Kristu, Bog nam se objavljuje kao Otac!

Uz Isusa je obično uvijek bilo mnoštvo ljudi. Željeli su ga vidjeti, čuti, dotaknuti, moliti za ozdravljenje. U današnjem Evanđelju vidimo kako Isus želi biti sam sa svojim učenicima. Znamo i razlog te njegove želje: zbog toga jer poučavaše svoje učenike. Ali učenici nisu razumjeli i postavljaju pitanja. Tko je najveći, u kraljevstvu nebeskom. Isus želi poučiti svoje učenike u čemu se zapravo sastoji prvenstvo. Onaj tko želi biti prvi neka bude svima sluga. Onaj tko želi biti prvi, neka bude prvi u ljubavi, u posluživanju drugih, drugima na usluzi. Govori im da ne žude za čašću, nego da budu ponizni kao jedno dijete.

Dijete je u to vrijeme bilo simbol nezaštićenog, društveno beznačajnog i bespravnog bića, koje nema ni ugleda ni moći, nego je u svemu ovisno o odraslima. Isus je time pokazao da kod Boga nemaju prednost veliki, silni, bogati, moćni, nego maleni, oni koji se ne mogu braniti, siromašni i bespomoćni.

Koliko imamo dobrote i ljubavi u svome srcu, koliko smo na usluzi drugima, toliko smo veliki pred Bogom. Služiti može samo onaj tko voli: Tko u sebi nema ljubavi, ne može shvatiti veličinu služenja, jer služenje je plod ljubavi.

Bog je i nama darovao slobodu, on nam daruje mogućnost da svoj život ostvarimo, da ga živimo u punini. A da bismo život mogli shvatiti i što bolje ga proživjeti potrebno nam je i znanje – spoznaja a koje se stječe upravo u školi života.

Mala prispodoba, o izgubljenoj ovci – objava su Isusove ljubavi prema grešnicima. Ovom prispodobom Isus objavljuje neiscrpnu i rasipnu ljubav milosrdnoga Boga.

Riječ Božja nam govori da naš Bog nije bešćutno biće. On je Bog srca. No, srce nije samo jedan mišić koji omogućuje kolanje krvi po tijelu i time održava život. Srce čini jezgru i središte osobe. Bog Biblije dakle, ima srce. On svoju naklonost, bol i radost, iskazuje slikom srca. Bog “je nježnost sama i milosrđe”. U Isusu iz Nazareta Bog čovjeka zove da u njegovom srcu i njegovoj ljubavi može naći svoju radost i mir.

Iznosi im izgovara današnju prispodobu o izgubljenoj ovci, a ta zalutala i izgubljena ovca u biblijskom smislu jest svaki čovjek koji je zalutao s puta spasenja i kome je potrebna pomoć pastira da se na pravi put vrati.

Pastiru su njegove ovce sve, čitava njegova egzistencija, njegova briga ali i njegova radost. Ovca u svom pastiru vidi sigurnost, vidi osobu koja neće dopustiti neprijatelju da je ugrabi. Slika je to Božje brižljivosti prema nama. On sam kaže kako će postupiti sa svojim ovcama: Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu, okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad jakom. Ono što je najvažnije što Bog čini ljudima je to da ih on ljubi.

Samo iz toga kad znaš da te netko voli kao da dobivaš neka krila koja te nose nad problemima života. A koliko je to tek kad upoznaš Božju ljubav. No, potrebno je posvijestiti si da se ljubav uzvraća ljubavlju. Na nečiju ljubav možeš uzvratiti zahvalnošću. Ali jesi li ti sav u tome? Ne. Na ljubav možeš uzvratiti darom. No, jesi li ti sav u tome daru? Ne! Ljubav je jedini pravi odgovor na ljubav. Jedino kad ljubavlju odgovaraš na ljubav, tada daješ svega sebe onome tko te ljubi. Jedna će pjesma reći ovako: Isusu ljubav vratimo, srca mu svog ne kratimo.