Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti. (Mk 1, 34)

Liturgija dana (14. siječnja):

Prvo čitanje:
1Sam 3,1-10.19-20
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.

U one dane: Dječak je Samuel služio Gospodinu pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Gospodin je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. No jednoga je dana Eli ležao na svome mjestu — oči su njegove počele slabiti, te više nije mogao vidjeti — svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen, i Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče:
»Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.
I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.
I Gospodin zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.« Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Gospodin i stade, i zovnu kao prije: »Samuele, Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša!«
Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Gospodnjeg.

Psalam:
40,2.5.7-10
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda,
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,
za onima koji se predaju prijevari.

Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«

»U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Evanđelje:
Mk 1,29-39

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:

…I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike… i zloduhe mnoge izagna…

U našem životu, stalnoj borbi, turobnoj, nadničarskoj, pojavljuje se Osoba, Bog od Boga, Svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, naš Isus, Spasitelj, Otkupitelj, Iscjelitelj, Utješitelj, Liječnik duše i tijela… Ma nema čovjeka koji ne vapi za Njim.

U našem životu pojavljuje se i jest Osoba, Isus, koji nas i ovoga jutra, kao i svakoga dana naše svakodnevice traži, posjećuje u našim kućama, stoji pred nama i čeka nas da mu donosimo sebe, druge, naše i tuđe stvarnosti. Prima nas, propovijeda nam, tješi nas, grli nas u našim sinagogama životnih stvarnosti jer kaže on sam „Ta zato sam došao…“. Pred nama se danas pojavljuje Bog koji nas podsjeća i vraća nam u pamet, u srce, u dušu da u svojemu životu (kako god on težak bio, surov, nadničarski) imamo Boga koji je sav zaokupljen ljudskim životom, našom stvarnošću, jer zato je došao na ovaj svijet. I danas smo pozvani više nego ikada vidjeti da to nije tek puka priča, nego našega Boga prepoznati upravo kao takvoga, Boga potpuno zaokupljenog nama, čovjekom. O kako li je, dragi prijatelji, lijepo koračati stazom života s takvim Bogom, Isusom, Učiteljem, s Njim koji je svjestan da ga i danas toliki traže.

Ipak, uvijek je ono pitanje: „Kako, velečasni, uvijek živjeti s takvim predanjem?“

Božanski Učitelj, moj i tvoj Isus daje poticaj, svojim autentičnim primjerom te smo ga ništa drugo nego samo pozvani slijediti: „…Ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.“ Molitva, samotno mjesto, samoća, shvatiti i dopustiti sebi i drugome da na tom mjestu upoznaje Boga, svoga Učitelja. Molitva i samoća u kojoj se pronalazi smisao svega što susrećemo u svakodnevici braka, bolesti, odgoja, djece, župe, studija, posla. Kako reče jedan mudar čovjek:

Kada shvatiš koliko je samoća važna za tvoj duhovni rast, tražit ćeš svaku priliku da se u nju povučeš.

Neki žude za njom, neki je imaju na pregršt, a ne prepoznaju je. A u konačnici svi je možemo imati. Isus nas uči svojim primjerom kako odgovoriti na sve češću životnu stvarnost: „Svi te traže!“. Barem na tren pronaći, ukrasti ono svoje „drugo“ kako bismo bili sposobni životom propovijedati.

Molimo Isusa i danas: Gospodine, zahvaljujem ti za točno ovakav život kakav imam. Uči me da mi jedina želja bude Tebe ne izgubiti. Hvala ti što mi iz dana u dan pokazuješ da si ti jedini Bog koji je u stanju izliječi one srca skršena i poviti rane njihove. Neka sav moj život bude hvala tebi Dobrome, Velikome, Svesilnome, Mudrome.