Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje! (Lk 15, 32)

Liturgija dana (7. ožujka):

Prvo čitanje:
Mih 7,14-15.18-20
Baci na dno mora sve grijehe naše.

Pasi, Gospodine, svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! Udijeli Jakovu vjernost, dobrotu Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

Psalam:
103,1-4.9-12
Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Evanđelje:
Lk 15,1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«
»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«
»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak:

Započeli smo ovaj tjedan gledajući Isusa, preobraženoga, odjevenoga u haljine najsjajnije, najsvečanije, čuli smo glas Očev koji je potvrdio da je On Sin ljubljeni! Išli smo i za svojim obraćenjem, za svojim preobraženjem. Shvatili smo da smo daleko od sinovstva koje gledamo u Isusu. Da plodovi koje dajemo, nisu plodovi koje dobri Otac želi.

Doista, sinovi smo odbjegli, kćeri odbjegle; napustili smo kuću Očevu, prokockali vinograd i blaga, zagadili i uništili stvoreni svijet i mnogo toga nepovratno izgubili. Naša hrana je jelo bezokusno, bez slasti i arome, uvijek jednolično i banalno. Zaboravljamo tradiciju i vrijednosti, običaje i recepte za dobar i čestit život, za dobra i fina jela, za umjereni i održiv razvoj i suživot s prirodom – sve su to naši dobri očevi i majke znali i prenosili su nam no mi smo to prezreli, proglasili nazadnim i zaostalim, odbacili i zaboravili.

Zaboravljamo tradiciju i vrijednosti, običaje i recepte za dobar i čestit život

I ono što ulazi u naše srce i nutrinu, isto tako je bezokusno i bez dobrih vrijednosti koje bi mogle nahraniti dušu: banalne šale, lažno predstavljanje, posesivno traženje pažnje, besramne laži, svirepa želja za moću, gramzljiva briga za vlastitu dobrobit.

Daleko od Oca, sami i u samoći, prazne duše, ranjenog srca, praznog i pokvarenog želuca – shvaćamo da je bijeg od dobrog Oca bio promašaj, da je kraljevstvo koje smo sami gradili postalo pakao.

Kako bismo mogli poći u zagrljaj Očev – prije moramo doći k sebi, osvijestiti se, pokajati se i željeti promjenu. Doista, ova prispodoba na najbolji mogući način zaključuje ovaj korizmeni tjedan preobraženja – kroz kajanje i pokoru mi dolazimo k sebi, i kao da se vraćamo u kuću dobroga Oca, kao da se penjemo na visoku goru gdje nas njegovo oproštenje i milosrđe preobražuju, mijenjaju.

Radosna vijest za svakoga od nas je – da nas dobri Otac nikada ne prestaje čekati, da su njegova vrata uvijek i bezuvjetno otvorena.

On je jedini i uvijek kadar oprostiti, ozdraviti i zagrliti – zaodjenuti nas najljepšom haljinom, okititi nas uresima, nahraniti nas dobrim jelima.

Neka ova korizma, neka ova pustinja u koju smo otišli – postane mjestom gdje dolazimo k sebi, kako bismo se mogli konačno vratiti dobrome Ocu.