Ova je sirota udovica ubacila više od svih. (Mk 12, 43)

Liturgija dana (6. lipnja):

Prvo čitanje:
2Tim 4,1-8
Djelo izvrši blagovjesničko. Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu. Gospodin će mi uzvratiti vijencem pravednosti.

Predragi!
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom
koji će suditi žive i mrtve,
zaklinjem te pojavkom njegovim
i kraljevstvom njegovim:
propovijedaj Riječ,
uporan budi
— bilo to zgodno ili nezgodno —
uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj
sa svom strpljivošću i poukom.
Jer doći će vrijeme
kad ljudi neće podnositi zdrava nauka,
nego će sebi po vlastitim požudama
nagomilavati učitelje kako im godi ušima;
od istine će uho odvraćati,
a bajkama se priklanjati.
Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu,
zlopati se,
djelo izvrši blagovjesničko,
služenje svoje posve ispuni!
Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu,
prispjelo je vrijeme moga odlaska.
Dobar sam boj bio,
trku završio, vjeru sačuvao.
Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti
kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin,
pravedan sudac;
ne samo meni, nego i svima
koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

Psalam:
71,8-9.14-15b.16-17.22
Usta će moja razglašavati pomoć tvoju.

Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!
Ne zabaci me u starosti;
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

Ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć te sve više.
Usta će moja razglašavati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju.

Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citru, Sveče Izraelov!

Evanđelje:
Mk 12,38-44

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Danas nam Učitelj progovara kroz kritiku pismoznanaca, vjerskih učitelja koji su vrlo mnogo znali, još više tovarili ljudima na leđa, a najmanje od svega – činili. Bog ne želi da budemo takvi. Molimo ga danas da budemo dosljedni u onome što nam je sam Bog povjerio kroz službu i stalež koji nam je darovan.

Kada nismo dosljedni – postajemo izvor sablazni za druge, pogotovo one koji su u vjeri slabiji.

Molimo za milost da u svijetu koji se naizvan voli bučno i sjajno predstavljati -a u sebi je prazan i taman, ostanemo radosni i postojani čuvari skrovitog života koji je dosljedan pred očima Boga, kojemu ništa ne možemo sakriti, niti prikazati ljepšim nego što jest.

U drugom odlomku današnjeg svetog teksta Gospodin nas podsjeća da je put Kraljevstva Božjega – put kvasca koji iako tiho i neprimjetno djeluje konkretno i uporno – bitno preobražavajući stvarnost malim promjenama kojima joj daje smisao.

Naš Bog cijeni male stvari.

Silno je to djelo Božjeg milosrđa, jer zna da od nas malih ljudi i ne može očekivati velika djela. Bog koji suze naše sabire u mijeh kako govori Psalam 56 u 9 retku vrednuje naše osjećaje i male napore da ga slavimo.

Bog koji nam je sve vlasi na glavi izbrojio i kome smo vrjedniji od mnogo vrapčića, a opet ni jedan ne pada na zemlju a da ne zna Otac nebeski, prihvaća naša mala djela kada su mu s ljubavlju darovana.

Bog koji nam obećava da neće propasti plaća onome tko čašom hladne vode napoji njegovog učenika – umnožit će na koncu našeg života svojom ljubavlju i naša nastojanja da mu služimo i da ga ljubimo, kao što je u pustinji umnožio pet kruhova i dvije ribe, te je bilo dovoljno za veliko mnoštvo od pet tisuća ljudi.

Neka nas ova spoznaja vodi kroz današnji dan, i neka nam bude poticaj da ne odustajemo od malenih ljudi, od malenoga sebe, od malih djela velike ljubavi, i od Boga koji je sišao k nama u liku malenog djeteta, te ostao u liku male hostije.