Odmah nakon krštenja ugleda Isus Duha Božjega gdje se spušta na nj. (Mt 3, 16)

Liturgija dana (11. siječnja):

Prvo čitanje:
Iz 42,1-4.6-7
Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Ovo govori Gospodin:
»Evo sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio,
on će donijeti pravo narodima.
Vikati neće, neće bučiti,
glas mu se neće čuti po trgovima.
Trske napuknute prelomiti neće,
stijenja što tinja neće ugasiti.
Po istini on će donijeti pravo,
neće sustati niti smalaksati
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za naukom njegovim.
Ja, Gospodine, u pravdi te pozvah,
čvrsto za ruku te uzeh;
oblikovah te i postavih
za savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnja iz zatovora,
iz tamnice one što žive u tami.«

Psalam:
29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10

Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.
Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
Gospodin nad vodama stoluje,
stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje:
Dj 10,34-38
Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

U one dane:
Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljujući sve kojima bijaše ovladao đavao.«

Evanđelje:
Mt 3,13-17

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Robert Radić:

Isus dolazi iz Galileje, sjevera Izraela, i ide prema Jordanu, prema jugu. Prolazi cijelim Izraelom, sva plemena obilazi. On je onaj koji želi okupiti svu djecu, sva izraelska plemena. Bog pokazuje svoju ljubav i žudnju prema ljudima.

Jordan je za Izraelce jako značajan. Naime, preko Jordana Jošua je uveo Izraelce u Obećanu Zemlju. To je mjesto koje predstavlja prijelaz u slobodu, novi život pod Božjim vodstvom. Također, najniža točka na Zemlji ispod razine mora je Jordan. Isus upravo tu, na mjestu od kojega nema niže dolazi i ulazi u dno ljudskoga postojanja. Njegova ljubav ne bježi od bijede u koju čovjek pada. Isus ulazi u potpunosti u čovjekovo postojanje kako bi čovjek u svemu mogao doći do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Bog to čini u svome Sinu, daruje milost otkupljenja.

Isusov dolazak je sasvim običan. Dolazi na Jordan i staje u red s grešnim ljudima da primi krštenje. Ulazi u red s onima koji traže obraćenje svjesni vlastite grješnosti. Nitko Mesiju ne bi očekivao na ovakvom mjestu, među ljudima koji priznaju svoju grješnost i traže obredno pranje od grijeha kako bi svoj život započeli u novom, boljem smjeru. Isus traži krštenje kao i ti ljudi. Na početku svoga djelovanja pokazuje bliskost čovjeku. Iskazuje da je Božja privilegija da bude s grješnicima i da im pomogne u životu. Ne traži elitu, nego grli svakoga čovjeka.

Zašto bi se Isus krstio kad nema grijeha? To pitanje postavlja Ivan Krstitelj te ostaje zbunjen Isusovim naumom. Ivan je žestok u nastupu i predan u navještaju Isusa kao pravoga Mesije i ima svoju viziju kako će Isus djelovati. Isus mu pokazuje suprotan način djelovanja, što Ivan ne razumije, ali prihvaća. Isus je došao da ispuni svu pravednost. Pravednost je veća od svih zakona i zapovijedi, a Bog jedini nadvisuje zakon i donosi pravdu, jer nitko nije dobar doli Bog jedini. Kristova poslušnost Ocu je ispunjenje Zakona. U toj poslušnosti je istinska i prava sloboda koju Isus donosi čovjeku.

Isus nakon krštenja izlazi iz vode. Njegovo krštenje označava čišćenje od grijeha i ulazak u slobodu života s Bogom. Pojavljuje se golub koji predstavlja sliku Duha Božjega koji je lebdio nad vodama u trenutku stvaranja, a u Isusu je novo stvaranje. Također, golub je slika oproštenja grijeha i novoga saveza s ljudima kao nakon potopa u Noine dane. U krštenju nastaje novo stvaranje u Kristu. U Isusu Bog otvara nebo čovjeku, obnavlja Adama postajući u svemu poslušan Bogu da vrati čovjeku dostojanstvo.

Isus je Božji Sin i Bog u njemu ima svu radost i milinu. On po svom Sinu jedincu donosi spasenje čovječanstvu. Nekoć je Abrahamu govorio: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.“ Sada je u svome Sinu Isusu uzeo žrtvu kojom je pomirio svijet sa sobom. Na križu otkupljuje čovječanstvo i stvara Novi Savez.

Svaki čovjek u Sinu i po Sinu krštenjem postaje ljubljeno dijete Božje. Sveti Pavao u krštenju prepoznaje novi život i proslavu u Isusu Kristu: „Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.“ (Rim 6, 4-8)