Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1, 15)

Liturgija dana (12. siječnja):

Prvo čitanje:
1Sam 1,1-8
Suparnica je Ani zanovijetala što joj Gospodin ne bijaše dao od srca poroda.

Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodinu nad Vojskama u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Gospodnji.
Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerkama davao više žrtvenih dijelova, a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Gospodin joj ne bijaše dao od srca poroda. Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi što joj Gospodin ne bijaše dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Gospodnji: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj reče Elkana, njezin muž: »Zašto plačeš, Ana? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?«

Psalam:
 116,12-19

Tebi ću, Gospodine, prinijeli žrtve zahvalne.
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Gospodnjeg,
pored tebe, Jeruzaleme!

Evanđelje:
Mk 1,14-20

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
»Ispunilo se vrijeme,
približilo se kraljevstvo Božje!
Obratite se i vjerujte evanđelju!«
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:

Dragi Isusovi prijatelji!

„…Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!…“ Neka Evanđelje Božje odjekuje jer Kraljevstvo je Božje među nama i svaki nam je dan prilika, propovijed i poziv da obratimo svoja srca, uvijek iznova: Gospodinu, njegovim putevima, vjeri koju smo primili, ljubavi koja nas je stvorila, koja se utjelovila i otkupila nas. O kako je lijepo vidjeti i danas Isusa kako prolazi tim predivnim krajem, predivnom obalom „našeg životnog Galilejskog mora“. On tamo čini nešto čudesno. Ipak, preduvjet je za sve: „ Obratite se i vjerujte evanđelju!“ I svi ćemo reći, obraćeni smo, vjernici smo, idemo mi za Isusom, trudimo se živjeti za Njega i po Njemu, učenici smo Njegovi. A obraćenje je proces, svakoga dana reći i živjeti: „Vjerujem ti Gospodine!“ „…Ti si Bog, moj Spasitelj!…“

Prolazi On, Isus, Učitelj, svakodnevicom mojega i tvojega ribarenja. Govori nam „Hajdete za mnom…“ Pozvani smo na jednu jedinu Njegovu riječ, ostaviti se svojih svakodnevnih mreža i uhvatiti se mreže koju je Bog za nas pripravio. Koje li su to moje mreže? U koje sam se toliko zapetljao, da me ni snaga toga božanskog poziva, Njegova jasnoća, ne uspijeva otrgnuti od tih svakodnevnih, ljudskih mreža. Pitati mi se danas koje li su to mreže? Mreže su to kojima se još uvijek želim svakodnevno koristiti, služiti im, koje su mi toliko slatke, primamljive, sigurne da ni glas i poziv božanskog Učitelja ne može nadvladati tu želju, tu mrežu koja je u upotrebi, s kojom sam zauzet – moja želja, moj „posao“, moja ljubav, moja materijalnost, moje more… a gdje je tu prostor za „..Oni ostaviše sve i pođoše za Njim…“

Dragi prijatelji, u moru mreža prepoznaje se obraćenje! Povjerovati, ustati i biti spreman staviti se u Božju svakodnevicu, u službu Njegovoj mreži koja ribari za Kraljevstvo Božje. Upravo tu gdje jesmo, pozvani smo ustati i započeti ribariti s mrežom božanskoga Učitelja.

No, zanimljivost poziva se nastavlja: „Gle, „pošavši malo naprijed, ugleda ih…Ostave oca i otiđu s Njim…“ Koje li veličine ljubavi u ovome ocu. Ostaviše ga, a on ni da bi trepnuo. Prihvaća put svoje djece, ne stvara mrežu ljudskih ideja i zamisli. O da, nerijetko u mreže vlastitih ideja, zamisli, želja svojih ne zarobljavamo samo sebe, nego i one koje najviše volimo, nama najbliže. Stvara se mreža ljudskoga, ne čuje se glas obraćenja, povjerenja u Božji glas, Božju ljubav u svakodnevici svakoga od nas. Pod krinkom ljubavi eto nam mogućnosti stvoriti mrežu zarobljenosti oko supruga/e, djeteta, roditelja, obitelji, prijatelja. Zbog vlastite sigurnosti, radosti, zadovoljstva, sebičnosti i egoizma, zbog „učini nešto za mene“ eto tako mreže, u kojoj nema Božjega, nego samo ljudskoga, prolaznoga, onoga što krpamo jedni s drugima.

Riječ Gospodnja danas poziva i ističe: „Oni ostave sve (svakoga) i pođoše za Njim… Otkrijmo i danas mjesto, događaj i osobe uz moje „Galilejsko more“ gdje se može i treba dogoditi obraćenje. Gdje se može i treba dogoditi hvatanje božanske mreže ljubavi i poziva. Pustimo mreže, mrežice i barkice i odvažimo graditi samo na povjerenju u Božji glas.

Moliti nam je danas: „Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me…“ Odvrati me od zloga puta moga. U svojoj me ljubavi uči poniznosti i malenosti. Zahvati me u mrežu svoje dobrote i nježnosti. Daruj snagu i milost prihvaćanja i prepoznavanja „mreže“ iz koje jasno čujem glas „hajde za mnom!“.