Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. (Mt 10, 26)

Liturgija dana (21. lipnja):

Prvo čitanje:
Jr 20,10-13
On izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina
jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

Psalam:
69,8-10.14.17.33-35
Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Usliši me, Gospodine,
jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu obazri se na me!

Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

Drugo čitanje:
Rim 5,12-15
S darom nije kao s grijehom.

Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.

Evanđelje:
Mt 10,26-33

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.
Što vam govorim u tami, recite na svjetlu;
i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,
ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?
Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju
bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi
sve izbrojene. Ne bojte se dakle!
Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mario Večerić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj:

Današnji evanđeoski odlomak dio je Isusova govora apostolima prije nego što ih šalje u poslanje. Priprema ih na neizbježne progone i protivljenja koja će susretati, ali ih istodobno hrabri pozivom na neustrašivost i potpuno pouzdanje u Božju providnost.

Isus započinje riječima ohrabrenja: „Ne bojte se ljudi.“ U ljudskim srcima često se kriju različite zle nakane i nepravde, no zlo nema posljednju riječ. Ono je prolazno i jednoga će dana biti potpuno razotkriveno pred Božjim sudom. Ono što je Isus poučavao u uskom krugu svojih učenika sada treba biti naviještano javno, „na svjetlu“ i „s krovova“. Evanđelje nije poruka koja se skriva, nego radosna vijest koja je namijenjena svima.

Nadalje, Isus upozorava da postoje oni koji mogu ubiti tijelo, ali nemaju vlast nad čovjekovom vječnom srećom. Ne obećava svojim učenicima izbavljenje od tjelesne smrti, nego ih poučava da je ne promatraju kao najveće zlo. Postoji nešto mnogo vrjednije od zemaljskoga života – zajedništvo s Bogom koje traje u vječnosti. Zato Isus poziva da se čovjek ne boji ljudi, nego da pazi kako ne bi izgubio svoju dušu. Treba se bojati jedino onoga što čovjeka može udaljiti od Boga i njegove ljubavi.

Živjeti u strahu Božjem ne znači bojati se Boga kao strogoga suca, nego usmjeriti svoj život prema njemu te živjeti u trajnom odnosu iskrene vjere, ljubavi i povjerenja. Takav život vodi prema vječnom zajedništvu i sreći s Gospodinom. Kršćansko poslanje nije poslanje straha, nego poslanje ljubavi. Pozvani smo sijati sjeme Božje riječi kako bi se i drugi mogli hraniti istinom Evanđelja i pronaći put prema spasenju.

Kako bi dodatno učvrstio povjerenje svojih učenika, Isus podsjeća na Božju brižnost. Ako Bog brine o malenim vrapcima, koliko će se više brinuti za čovjeka koji je stvoren na njegovu sliku. Ako poznaje i broj vlasi na našoj glavi, to znači da nas poznaje u dubini našega bića, sa svim našim mislima, brigama, radostima i nadama. Niti jedan trenutak našega života nije izvan njegova pogleda i njegove ljubavi.

Braćo i sestre, živimo u vremenu brzih promjena, nesigurnosti i sve većih podjela među ljudima. Upravo zato Isusove riječi danas imaju posebnu snagu. Nemojmo se bojati svjedočiti svoju vjeru kada god za to imamo priliku, ne samo riječima nego i vlastitim životom. Budimo hrabri u ljubavi, postojani u istini i vjerni Evanđelju, unatoč društvenim pritiscima i izazovima s kojima se susrećemo. Istinski sinovski odnos prema Bogu čuva nas od lažnih sigurnosti ovoga prolaznog svijeta i daje nam mir koji nam nitko ne može oduzeti. Tko svoje povjerenje stavlja u Gospodina, otkriva da je upravo u njemu jedina trajna sigurnost i izvor istinske slobode.