Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike. (Mk 2, 17)

Liturgija dana (14. siječnja):

Prvo čitanje:

Heb 4, 12-16

Braćo!
Živa je Riječ Božja i djelotvorna;
oštrija je od svakoga dvosjekla mača;
prodire dotle da dijeli dušu i duh,
zglobove i moždinu
te prosuđuje nakane i misli srca.
Nema stvorenja njoj skrivena.
Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno
očima Onoga komu nam je dati račun.
Imajući dakle velikoga Velikog svećenika
koji prodrije kroz nebesa
— Isusa, Sina Božjega —
čvrsto se držimo vjere.
Ta nemamo takva Velikog svećenika
koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima,
nego poput nas iskušavana svime,
osim grijehom.
Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti
da primimo milosrđe
i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Psalam:

19, 8-10.15

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.

Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Riječi ti usta mojih omiljele,
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim,
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!

Evanđelje:

Mk 2, 13-17

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral