S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike. (Mk 2, 17)
Liturgija dana (15. siječnja):
Prvo čitanje:
1 Sam 9, 1-4.17-19; 10, 1a
Živio u ono vrijeme jedan čovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, čovjek imućan. Imao je sina po imenu Saula, koji je bio mlad i lijep. Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega čovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. Uto se Kišu, Saulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reče svome sinu Saulu: »Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!« I prođoše oni Efrajimovu goru, i prođoše zemlju Šališu, ali ne nađoše ništa; prođoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ne nađoše ništa.
A kad je Samuel ugledao Saula, Gospodin mu progovori: »Evo ti čovjeka za koga ti rekoh: Taj će vladati nad mojim narodom.« Saul pristupi Samuelu na vratima i reče: »Daj mi kaži gdje je vidiočeva kuća.«
A Samuel odgovori Saulu: »Ja sam vidjelac. Pođi preda mnom na uzvišicu, danas ćete sa mnom jesti. Sutra ću te ujutro otpustiti i sve ću ti kazati što ti je na srcu.«
Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Saulu; zatim ga poljubi i reče:
»Ovim te Gospodin pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Gospodnjim, i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja uokolo.«
Psalam:
21, 2-7
Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli,
zbog pomoći tvoje radosno kliče.
Ti mu ispuni želju srca,
ne odbi molitve usana njegovih.
Ti ga predusrete blagoslovima sretnim,
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.
Za život te molio, i ti mu dade
premnoge dane — za vijeke vjekova.
Pomoću tvojom slava je njegova velika,
uresio si ga veličanstvom i sjajem.
Ti ga učini blagoslovom za vijekove,
veseliš ga radošću lica svojega.
Evanđelje:
Mk 2, 13-17
U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«