Neka budu jedno kao i mi! (Iv 17, 11)

Liturgija dana (24. svibnja):

Prvo čitanje:

Dj 20, 28-38

Povjeravam vas Bogu koji je kadar izgraditi i dati baštinu.

U one dane: Reče Pavao starješinama Crkve efeške: »Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.«
»Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.«
»I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.«
»Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći, treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’«
Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.

Psalam:

68, 29-30.33-36c

Kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu!

Razvij, Bože, silu svoju,
silu kojom si, Bože, uz nas
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose!

Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina,
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
»Priznajte silu Božju!«

Nad Izraelom veličanstvo njegovo,
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta.
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.
Blagoslovljen Bog!

Evanđelje:

Iv 17, 11b-19

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti,
sačuvaj ih u svom imenu
koje si mi dao:
da budu jedno kao i mi.
Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u tvom imenu,
njih koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
A sada k tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
Ja sam im predao tvoju riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,
nego da ih očuvaš od Zloga.
Oni nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Posveti ih u istini:
tvoja je riječ istina.
Kao što ti mene posla u svijet
tako i ja poslah njih u svijet.
I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral