Dj 20, 28-38

U one dane: Reče Pavao starješinama Crkve efeške: »Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.«

»Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas.«

»I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.«

»Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah: tako se trudeći, treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’«

Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.

Psalam:

Ps 68, 29-30.33-36c

Razvij, Bože, silu svoju,
silu kojom si, Bože, uz nas
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose!

Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina,
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
»Priznajte silu Božju!«

Nad Izraelom veličanstvo njegovo,
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta.
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.
Blagoslovljen Bog!