Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca! (Lk 12, 7)

Liturgija dana (17. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 4,1-8

Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.

Braćo! Što ćemo reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom. Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika vjera se uračunava u pravednost, kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:
Blaženi oni kojima je zločin otpušten,
kojima je grijeh pokriven!
Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

Psalam:

2,1-2.5.11

Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ.

Blažen onaj kome je zločin otpušten,
kome je grijeh pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju,
i u čijem duhu nema prijevare!

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Evanđelje:

Lk 12,1-7

U ono vrijeme: Kad se skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima:
»Čuvajte se kvasca farizejskoga,
to jest licemjerja.
Ništa nije skriveno
što se neće otkriti
ni tajno što se neće saznati.
Naprotiv, sve što u tami rekoste,
na svjetlu će se čuti;
i što ste po skrovištima u uho šaptali,
propovijedat će se po krovovima.«
»A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!«

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik

Kvasac je u biblijskoj simbolici često negativan simbol utjecaja koji se neprimjetno širi. Isus ovdje upozorava da se licemjerje – lažna pobožnost, izvanjska religioznost bez srca – lako „zakvasa“ zajednicu. Ono je zarazno i opasno, osobito za učenike koji će biti pastiri naroda.

Isus podsjeća da je Bog svjetlo i da će sve što je skriveno biti razotkriveno. Ova rečenica je i utjeha i upozorenje: onima koji trpe nepravdu – Bog vidi i donosi pravdu; onima koji žive dvostruko – Bog vidi i poziva na obraćenje.

Isus šalje poruku hrabrosti u progonima. U vremenu kad će učenici biti izloženi prijetnjama i nasilju, poziva ih da se ne boje ljudi, nego da žive u strahu Božjem – ne kao strahu od kazne, nego kao poštovanju prema Bogu koji je izvor života i suda.

Ova slika govori o Božjoj brižnoj providnosti. Vrapci su jeftine i beznačajne ptice u očima ljudi, ali ne i u Božjim. Ako Bog misli i na njih, koliko više misli na čovjeka, stvorena na svoju sliku. Svaka vlas je izbrojena – Bog poznaje i najmanje o nama.

Draga braćo i sestre u Kristu, evanđelje koje danas čitamo otvara se zanimljivom napomenom: mnoštvo ljudi gura se oko Isusa – “gazili su jedni po drugima”, kaže evanđelist Luka. No, Isus u toj gužvi ne obraća pažnju na mnoštvo, nego se okrene svojim učenicima i njima izgovori riječi koje odzvanjaju i danas – i među nama, njegovim učenicima.

Isus upotrebljava snažnu sliku – kvasac. U židovskoj simbolici, kvasac često označava nečistoću, pokvarenost, ono što se neprimjetno uvuče i promijeni sve. Znamo kako malo kvasca preobražava cijelo tijesto. Tako i licemjerje – neprimjetno ulazi u dušu i širi se. Počinje sitnicama: izgovorom, pretvaranjem, poziranjem pred drugima… A završi time da više ni sami ne znamo tko smo.

Isus upozorava svoje učenike – i nas danas – da je najveća opasnost duhovnog života živjeti dvostruki život: jedno misliti, drugo govoriti; jedno vjerovati, drugo živjeti. Da nosimo masku vjere, ali u srcu živimo sasvim drugo. Kad tako živimo, vjera prestaje biti odnos s Bogom, a postaje scena za publiku. Jer Bog ne gleda kao što gleda čovjek – Bog vidi srce.

Ove Isusove riječi možemo čuti na dva načina: kao upozorenje ili kao utjehu. Za onoga tko živi dvostruko, ovo je doista upozorenje. Jer, kaže Isus, doći će dan kad će sve biti razotkriveno – sve tajne, sve skrivene misli, riječi, namjere. Sve će biti izneseno na svjetlo.

Ali za onoga tko trpi u tišini, za onoga koji je ostao vjeran Bogu dok ga nitko nije gledao, ovo je riječ utjehe: “Ništa nije skriveno što se neće otkriti.” Bog vidi tvoju tišinu, tvoju molitvu, tvoje suze koje su pale na jastuk kad nitko nije znao kroz što prolaziš.

Bog vidi kad opraštaš, kad moliš, kad se trudiš, kad si umoran ali ostaješ vjeran. I doći će dan kad će sve to zasjati – ne zbog slave, nego zbog istine. Ove riječi Isus izgovara u kontekstu neprijateljstva koje raste. On zna da će Njegovi učenici biti progonjeni, osuđeni, pa i ubijeni zbog vjere. I zato im jasno poručuje: “Ne bojte se ljudi!”

Danas nam možda ne prijeti fizički progon (iako i to postoji u nekim dijelovima svijeta), ali nas tihi progon svijeta često tjera da šutimo, da se sakrijemo, da se stidimo vjere, da je držimo za privatnu stvar.

Isus nas poziva da budemo hrabri svjedoci. Da se ne bojimo onih koji ismijavaju, vrijeđaju, odbacuju. Jer njihova moć je privremena. Oni mogu nauditi tijelu, ali ne mogu dotaknuti ono najvažnije – dušu. Zato Isus kaže: “Bojte se Onoga koji ima vlast baciti u pakao.”

I nakon što nas Isus pozove na strahopoštovanje pred Bogom, On ne ostavlja srce u strahu, nego podsjeća da je svaki tvoj dan u Njegovim rukama, da nisi zaboravljen, da si voljen,
da vrijediš više nego što misliš – jer Bog je za tebe dao sve.

Amen.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora