Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. (Mt 10, 31)

Liturgija dana (15. srpnja):

Prvo čitanje:

Post 49, 29-33; 50, 15-25

Pohodit će vas Bog i odvesti iz ove zemlje.

U one dane: Jakov dade sinovima ovu naredbu: »Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.«
Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuče noge na postelju te izdahnu — pridruži se svojim precima.
Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: »Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?« Stoga poruče Josipu ovako: »Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: ‘Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.’ Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!« Na te riječi Josip brizne u plač.
Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: »Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!« Josip im odvrati: »Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva — da spasi život velikom narodu. Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.« Tako ih je smirio ljubeznim riječima.
Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. Napokon reče Josip svojoj braći: »Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali pohodit će vas Bog, pohoditi i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu«. Tada Josip zakune Izraelove sinove: »Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!«

Psalam:

105, 1-4.6-7

Tražite, ubogi, Gospodina, i oživjet će vam srce.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

Evanđelje:

Mt 10, 24-33

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Nije učenik nad učiteljem
niti sluga nad gospodarom svojim.
Dosta je da učenik
bude kao njegov učitelj
i sluga
kao njegov gospodar.
Ako su domaćina Beelzebulom nazvali,
koliko li će više njegove ukućane?
Ne bojte ih se dakle.
Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti
ni tajno što se neće doznati.
Što vam govorim u tami,
recite na svjetlu;
i što na uho čujete,
propovijedajte na krovovima.
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,
ali duše ne mogu ubiti.
Bojte se više onoga
koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?
Pa ipak ni jedan od njih
ne pada na zemlju bez Oca vašega.
A vama su i vlasi na glavi
sve izbrojene.
Ne bojte se dakle!
Vredniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim
pred ljudima,
priznat ću se i ja njegovim
pred Ocem, koji je na nebesima.
A tko se odreče mene
pred ljudima,
odreći ću se i ja njega
pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral